„Ne mogu da opišem taj osjećaj – kao da nas je neko čuvao“, kažu.
Dok se cijela Srbija bori sa talasom požara, a vatrogasci širom zemlje neumorno rizikuju svoje živote, iz Niša dolazi svjedočanstvo koje prevazilazi svakodnevne intervencije i ulazi u domen – čuda.
U jednom od najtežih požara ove sezone, koji je 15. juna izbio na prostoru između Donje Vrežine i Malče, izgorela je suva trava, rastinje i divlja deponija. Vatra je gutala sve pred sobom, a teren je bio izuzetno zahtjevan. Ipak, usred pepela i dima – nešto je zaustavilo vrijeme za vatrogasce iz Niša.
"Sve je bilo izgorjelo, crno, samo je ona stajala kao da ju je neko upravo tu stavio. Neoštećena, čista, bez traga vatre. Nisam znao da li da plačem ili da se radujem", ispričao je Mihajlović.
Kaže da je to bio trenutak u kom su svi vatrogasci, uprkos umoru i haosu, stali i zanijemili. "Ne mogu da opišem taj osjećaj. Neka snaga, mir, nešto što nas je sve u tom trenutku obuzelo", dodaje on.
"Za nas je to znak. Kao da nas neko odozgo čuva. Svi mi u brigadi to osećamo", kaže Mihajlović, ne krijući emocije.
I dok se broj požara u Srbiji povećava, priča iz Niša podseća da hrabrost i vjera idu ruku pod ruku. A za vatrogasce koji su tog dana bili na terenu – slika netaknute ikone ostaje kao podsjetnik da ni vatra ne može protiv onoga što je sveto, prenosi RINA.