Na krajnjem sjeveru Pakistana, u planinskoj dolini Hunza koja se nalazi u regiji Gilgit-Baltistan, živi narod za koji se vjeruje da dostiže nevjerovatnu starost od 120, pa čak i 130 godina. Neki navodno proslave i 145. rođendan prije nego što napuste ovaj svijet.

Međutim, tačan broj godina teško je utvrditi, jer Hunze nemaju izvod iz matične knjige rođenih niti dokumentaciju koja bi potvrdila njihovu dugovječnost.

Dok je prosječan životni vijek u ostatku Pakistana 67 godina, u ovom zabačenom dijelu Himalaja, gdje priroda diktira ritam života, vladaju drugačija pravila. Zabilježeno je da žene ostaju trudne i u šezdesetim godinama, a smatra se da su bolesti poput raka među njima gotovo nepoznate. Naučnici objašnjenje vide u njihovoj ishrani i zdravom načinu života.

Ishrana bez prerađene hrane

Hunze piju čistu glečersku vodu, sami uzgajaju svoju hranu i ne konzumiraju industrijski prerađene proizvode. Na njihovom meniju često se nalaze kajsije – kako svježe, tako i u obliku soka ili ulja iz koštica – koje se smatraju prirodnim antioksidansom. Meso ne jedu svakodnevno; njihova ishrana se uglavnom zasniva na žitaricama, povrću i voću. Praktikuju jogu, vježbe disanja i meditaciju, što doprinosi njihovoj duhovnoj i fizičkoj ravnoteži.

Tajanstveno porijeklo

Poreklo ovog naroda i dalje budi znatiželju. Hunze su svjetlije puti od susjednih etničkih grupa, a njihov jezik – buruški – nema sličnosti s jezicima koji ih okružuju, već se čak poredi s baskijskim. Jedna od teorija kaže da su potomci vojnika Aleksandra Makedonskog koji su, umjesto da ga slijede, odlučili da ostanu na Himalajima, piše Pun kufer.

U svakom slučaju, životni stil naroda iz doline Hunza predstavlja intrigantnu alternativu savremenim modelima ishrane i zdravlja – i možda nosi odgovor na vječito pitanje: kako živjeti duže i zdravije?