I danas Univerzitet u Darmštatu dodjeljuje nagradu za naučna dostignuća koja nosi njeno ime, a i jedna ulica u ovom gradu nazvana je po njoj. Malo ko zna da je Jovanka koautor i nosilac projekta Banskog dvora.

Pored uspjeha u Njemačkoj, Pejašinović ističe da se o Jovanki u Banjaluci malo zna, a kako kaže, može se reći da je ona najzaslužnija za projekat Banskog dvora i da je taj projekat njen. Dodaje da je ona jedan od autora, tačnije dio tročlanog tima koji je zaslužan za izgled jednog od simbola Banjaluke.

Jovanka Bončić - žena svog "zanata"


Još u vrijeme kada je diplomirala, prije tačno 110 godina, Jovanka je u Njemačkoj bila popularna zbog tog “podviga”. Tako je o prvoj ženi sa diplomom inženjera u ovoj zemlji pisao berlinski list “Ilustrovane novine”, koji je na naslovnoj strani objavio fotografiju diplomaca, sa posebnim akcentom na na mladu Jovanku Bončić.

Brojna priznanja ukazana su joj i na Univerzitetu u Darmštatu, pa jedna ulica u njemačkom „gradu nauke“ danas nosi njeno ime. Nagrada koja nosi njeno ime dodjeljuje se za posebna naučna dostignuća u oblasti materijala i geonauke za žene. I na zvaničnoj internet stranici ovog univerziteta među biografijama istaknutih ličnosti i studenata nalazi se i biografija ove rođene Nišlijke.

Pored akademskih uspjeha i djela iza kojih stoji, jednako je zanimljiva i njena životna priča. Tokom studija u Njemačkoj upoznala je ukrajinskog inženjera Andreja Katarinića, za kojeg se udaje. Sa svojim suprugom odlazi u carsku Rusiju gdje živi do 1922. godine. Nakon toga, zbog revolucije, sa porodicom se vraća u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca, gdje nastaju njena najveća djela.

U periodu između dva svjetska rata, nastaju njene kreacije u srpsko – vizantijskom stilu, karakterističnim za taj period. Između ostalog, Jovanka je autor zgrade Učiteljskog (zgrada Ženske učiteljske škole kraljice Marije) i Veterinarskog fakulteta. Zatim Banskog dvora u Banjaluci, kao i dijela banjskog kupatila u Banji Koviljači. Radila je i na rekonstrukciji dijela doma „Ankera“ u Balkanskoj ulici u Beogradu, učestvovala u projektu zgrade Pravnog fakulteta arhitekte Petra Bajalovića, projektovala bolnicu u Despotovcu i gimnaziju u Smederevu, kao i nekoliko zgrada osnovnih škola u Srbiji.

Za svoja djela u domovini, Jovanka Bončić, odlikovana je ordenom Svetog Save Petog reda 1928. godine, a deset godina kasnije ordenom Jugoslovenske krune Petog reda. Međutim, od tada se o njoj malo govori i malo zna.