Jovanka i Josip Broz Tito bili su najmoćniji par Jugoslavije, a o njihovom ljubavnom životu i upoznavanju postoje razne teorije. Kada su se vjenčali, Jovanka je bila u cvetu mladosti, a čovjek kojem je rekla "da", mogao je da joj bude otac po godinama - ona je imala 28, a on 60 godina.

Ipak, velika razlika u godinama nije spriječila spajanje ovog para, a ono što je oduvijek intrigiralo javnost jeste činjenica da nisu imali zajedničku djecu.

Žena koja im je bila najbliža, jeste Jovankina sestra, te je jednom prilikom otkrila najzanljivije detalje iz njihovog intimnog života.

"Nakon što nas je, poslije rata, Jovanka pronašla u dva sirotišta, Zora i ja smo došle u Beograd i živjele u jednoj sobi u Užičkoj 16.

Mi smo znale da Jovanka radi kod Tita i to nam je bila velika čast. Ali mi nismo znale da između njih bilo šta postoji. Niti nam je ikada pričala o tome. Nije nam pričala da li je imala nekog drugog momka. Ona je to čuvala za sebe. Bila je ljepotica, ali nikad se nije razmetala ni sobom niti svojom ljepotom. Ni na kraj pameti joj nije bilo da priča da joj se neko udvara ili tome slično.

Ona je Zori i meni jednog dana, 1952. godine, saopštila da će se udati za Tita. Nas dvije smo zanijemile na isti način na koji smo zanijemile kad nam je saopštila da nam je brat umro. To je bilo kao da nam je saopštila da će se udati za Svetog Petra. Ili da će se udati za Gospoda Boga. Jer Tito je tada bio ikona za sve nas, pa i za nju.

I ja sam uvijek govorila da se ona udala za svoju ikonu. A za nas je isto tako bio ne živ čovjek - nego pojam. I kad nam je to saopštila, nas dvije ništa nismo rekle. Otišle smo u šetnju. Izašle smo od Topčiderske zvijezde naniže. Te njene riječi Zora i ja smo shvatile kao da ćemo sada opet morati da se vratimo u dom. Zacijenile smo se od plača.

I Tito nas je poslije toga pozvao. I to nas je pozvao zvanično u goste, preko Jovanke. I ona je bila prisutna. Imale smo ogromnu tremu. A on je u životu imao takav dar da ljude koji su imali tremu pred njim na nevjerovatan način relaksira i da ih nekako oslobodi te treme.

Pod jedan, on se nama obraćao kao odraslim osobama. Ja znam da nam je nudio vino da pijemo. Ja ga gledam, pa ko mi to još nudi? Gledam i ne vjerujem, meni to nikada niko nije nudio. Onda nas je pitao šta mi mislimo o nekim stvarima. Ja sam bila zapanjena jer nikada me niko nije pitao šta ja o bilo čemu mislim. Tito je bio prvi koji me je pitao šta mislim. I ubuduće, on je često znao da me pita šta mislim o nekim stvarima, naravno ne o politici, nego o nečemu što se dešavalo tu oko nas. Tada nam je pokazao i svoju sobu i svoj kabinet u Užičkoj 15, na prvom spratu.

Tu smo i jeli, u tom kabinetu. Nismo išli dole u onu veliku trpezariju. Onda nam je rekao da se u našem životu ništa neće promijeniti, da ćemo živjeti isto onako kako smo i do tada živjele, samo da će sada i on brinuti o nama pored Jovanke".

"I tako je to i bilo. Mi smo i dalje živjele u istom stanu, a troškove našeg izdržavanja sad je snosio on jer je Jovanka demobilisana i nije više radila.

Zora i ja se vraćamo iz Užičke 15 potpuno umirene. U našem životu se ništa neće promijeniti. Imamo utisak o njemu da je jedan mnogo fin čovjek. Odjedanput je Tito od tog idola i te ikone postao jedan mnogo fin čovjek, topao, ne bih rekla običan čovjek, ali jednostavno drag čovjek.

(Dijelovi iz knjige "Nada Budisavljević: Moja sestra Jovanka Broz")

BONUS VIDEO: