„Koledara i čarojica“ su vijekovima uveseljavali narod na našim prostorima, a između ostalog prestavljaju sponu koja veže sva tri naroda na teritoriji BiH.

Interesantno je da se u zavisnosti od krajeva ovaj običaj odigrava u različito vrijeme. Pa tako u nekim dijelovima Srpske kreće uoči Aranđelovdana, u drugim oko Nikoljdana, u trećim od pravoslavnog Božića do Bogojavljenja, a u četvrtim oko Vaskrsa.

Potiče iz rimske ili grčke kulturne sfere


Etnolog Vladimir Đukanović za ALOonline objašnjava kako ovi običaji potiču od davnih vremena prije doseljavanja Slovena na jug, a Sloveni su ga primili iz rimske ili grčke kulturne sfere.
-Istorijski posmatrano u BiH nisu bile poznate karnevalske manifestacije kao što su bile prisutne u zemljama srednje i zapadne Evrope. Te manifestacije se odnose prije svega na gradske sredine, a u današnjem vremenu oslikavaju materijalne, socijalne, političke, kulturne procese drušva. Na našim prostorima kao ekvivalent gradskim karnevalima javljaju se u seoskim sredinama ritualni ophodi sela u vidu koledara ili čarojica, u toku zimskih božićnih praznika i proljećnih vaskršnjih praznika sa ciljem da ojačaju neku duhovnu-natprirodnu komponentu u toj sredini, kazao je muzejski savjetnik i etnolog Vladimir Đukanović za aloonline.ba.

Kako se obilježavaju čarojice i koledari?


-Uoči pravoslavnog Božića sastane se nekolicina mladića na jedno mjesto i dogovore se da sastave čarojice. Poslije večere izaberu između sebe starješinu kojeg nazivaju dedom (didom). On se udesi kao maškara sa svim osobinama nakaznog dede, zatim izaberu drugog koji će biti uz dedu a zove se cura, a koji se takođe udesi da izgleda kao cura (djevojka). Čim se uhvati mrak oni krenu kroz selo, od kuće do kuće, pocikujući se i derući se pa zovu svakog domaćina da mu nešto udijeli. Obično se darivaju šljive, jabuke, kruške, orasi, a ponekad i novac. Ko ih daruje, hvale ga, a ko im ništa ne udesi, psuju i grde ga. Kada obuđu selo vraćaju se kućama i dijele darove. Najveći dio dobija deda i cura, navodi se u Narodnoj enciklopediji, a u Vukovom Rječniku pod čarojicama se podrazumjeva običaj tradicionalnog ophoda sela pred određene praznike, najčešće od Nikoljdana do Božića.

Đukanović objašnjava da se koleda spominju u jugoslovenskoj enciklopediji kao popijevka naročita sadržaja, melodije i namjene pjevana oko Božića i Nove godine.
-Koledom se nekada zove i sam običaj obilaska seoskih domaćinstava uz pjesmu. U običaju koledanja u zimskom dobu učestvuje grupa muškaraca koji obilaze svoje selo, od kuće do kuće i pri dolasku do svake kuće opjevaju koledarsku popjevku, a ukućani ih za to daruju. Ponekad koledaju djeca, ponekad mlađi a ponekad stariji muškarci (rjeđe oženjeni). Često se najavljuju nekim pozdravom ili pitanjem (da li smiju koledati kod njihove kuće), jer se po pravilu ne koleda u domovima u kojima je neko umro. Koledarske pjesme uvijek sadrže dobre želje za predstojeću godinu upućenu cijelom domaćinstvu i njihovoj čeljadi. Darove koje koledari dobijaju razičiti su od kraja do kraja. Za razliku od nekih sličnih ophoda sela, koledari se ne maskiraju- kazao je etnolog Đukanović.


Običaj koji ujedinjuje sva tri naroda u BiH


Svi učesnici imaju određene funkcije u toku samog ophoda sa određenim imenima. Ove ritualene ophode u Bosni i Hercegovini primjenjivalo je pravoslavno i katoličko stanovništvo u toku božićnih i vaskršnjih praznika, a u nekim krajevima i muslimansko stanovništvo. Najviše su bili izraženi sredinom XIX vijeka, a u nekim krajevima zadržali su se do današnjeg dana.
-Zanimljiv podatak je da je u okolini Banjaluke katoličko stanovništo sela Kuljani, Barlovci i Prijačani ove ophodne u autentičnom obliku sa učesnicim koji su nosili zoomorfne maske (vuka, jarca, koze) sa izvrnutim gunjevima, štapovima, zvonima, štapovima i lancima kao osnovnim rekvizitima ovih ophoda upražnjavalo uoči svetog Nikole sve do 90-ih godina XX vijeka. Oni su imali funkciju da obilaze katoličke kuće, da im se dodjele darovi kako bi oni donijeli napredak svim tim porodicama, a zvonjavom po selu najavljivoli su svoj dolazak. Ove koledarske opohode stanovništvo ovih sela zvalo je „maškare“- kazao je Đukanovič.

Dodaje, da za razliku od katoličkog stanovništva kod kojih se ovi ophodi zovu koledari, pravoslavno stanovništo je najčešće upražnjavalo ritualne ophodne pod nazivom čarojice. Na prostoru sjeverne i sjeverozapadne Bosne i Hercegovine, prema posljednjim terenskim istraživanjima čarojice su zabilježene u mjestima iz okoline Kneževa (Javorani), Kotor Varoši (Maslovare, Obodnik i Raštani), Banjaluke (Bistrica), Han Kola (Konotari), Gradiške (Romanovci i Bakinci) i Novog Grada (Poljavnice).
-U ovim krajevima javljaju se sljedeće ličnosti u ritualnim ophodima: đed – najčešće maskiran bijelom bradom i brkovima od konopljine kudjelje, baba – muškarac prerušen u ženu sa maramom na glavi, cura ili mlada – muškarac obučen u haljinu ili vjenčanicu, đever, jarac, mačak i ćato, odnosno poreznik - kazao je naš sagovornik.


Čarojice u Lijevče polju


Uoči Aranđelovdana, 20. novembra, čarojice „kreću u pohod“ u Lijevče polju i tako je bilo ove godine u pojedinim selima, priča nam Novak Paspalj iz sela Srpski Vakuf.
-Čarojice se ne valjaju nikada prebrojati, dva do tri čovjeka iz te grupacije uvijek trebaju ostanu u mraku. Ostali ulaze u kuću - kazuje nam Paspalj i dodaje da se onda rotiraju za sljedeće domaćinstvo.

Koliko se on sjeća iz priča svojih predaka, ko je zadnji prebrojan ne piše mu se dobro, to je narodni običaj.
- Ne valja i kada neko ne otvori vrata, onda čarojice kunu i proklinju - priča nam Paspalj.

Sjeća se prizora iz svog djetinjstva kada čarojice dođu i na sebi nose razne klepke, praporce, zvona i raznorazne maske na licima.
- Svako ima svoju ulogu. Tu su baba i đed, mlada i mladoženja i još njih maskiranih u razne životinje, pa kada uđu u kuću čačkaju vatru, a đed simbolično "jaše" babu. To je bila prava atrakcija! - kroz smijeh nam priča Paspalj.

Sjeća se i nabrajalice koju čarojice govore ispred svake kuće:


Otvor' dom domaćine sreća ti se otvorila, nesreća zatvorila!

Rodila ti pšenica bjelica i u kuću sva muška dječica.

Bio ti klas ko popov štap,

bio ti snop ko pop,

bio ti stog ko zelen bor i na njemu sjedi gospod Bog!

Bila ti glavica kupusa ko naše babe gu*ica!

A ostali viču Amin, Amin, Amin!


Kada domaćin otvori vrata čarojice blagosiljaju, a ukućani darivaju onim što imaju. Nekada to bude hrana, nekada priglavci, nekada novac, nekada žito…

Sjeća se Paspalj kako je jedne godine neko od mještana sela bio i povrijeđen jer je u mraku ugledao čarojice i bježeći od njih upao u nekakav kanal i povrijedio nogu!

- Kada čarojice krenu red je da se obiđe čitavo selo, ne smije se nijedna kuća promašiti. Ako se slučajno susretnu čarojice suprotnih sela bude i razbijenih glava! - prisjeća se Paspalj.

Podijelio je sa nama i iskustvo svoga oca koji je sa svojih desetak prijatelja 70-ih godina išao u čarojice, a sutradan ih je jugoslovenska milicija privela jer nisu imali dozvolu za takav „pohod“.
-Treba ove, i sve druge običaje, čuvati od zaborava i svoju djecu i unuke upoznati sa čarima naše tradicije jer bez toga nemamo budućnosti! - zaključio je Paspalj za aloonline.ba.

BONUS VIDEO