Mnogo puta se povlačilo pitanje za koga je navijao Josip Broz Tito? Postoji najšire prihvaćena teza, legenda da je Tito bio navijač Hajduka iz Splita, koji je godinama imao najveću petokraku u grbu i time se ponosio, kao i zbog značajne uloge koju je Hajduk imao u Narodnooslobodilačkoj borbi.

Međutim, jugoslovenski fudbaler i fudbalski trener Stjepan Bobek, tvrdio je da je Tito bio i simpatizer vojnog kluba Partizan po političkoj liniji, ali da mu je u srcu bio samo Hajduk. Partizan je simpatizovao, a za Hajduk je zaista navijao.

Ponekad, onako diplomatski, nije želio da se izjašnjava o tome za koga navija, govoreći da to ne smije jer je predsjednik države, ali jednom prilikom mu se omaklo.

Svi "narodi i narodnosti" željeli su da znaju odgovor na najveće sportsko pitanje, otkriće najveće fudbalske misterije.

"Tito mi je jednom rekao: "Inače sam bio simpatizer Partizana." Normalno je da je Josip Broz Tito bio navijač Hajduka, jer su oni bili u ratu, je l’ tako? Oni su tada otišli tamo, ali poslije toga, bio je simpatizer Partizana, sigurno zbog raznih generala koji su uticali na njega pa je postao partizanovac. E sad, došao je na jednu utakmicu gdje smo igrali protiv Crvene zvezde. Ja sam bio rezerva, sjedio sam iza njega. Kad je Zvezda dala gol, cijeli stadion je gledao u Tita, isto kao i kad su pala ostala dva za pobjedu Zvezde 3:0. Kada sam to vidio, rekao mi je Tito: "Odlučio sam da više ne dolazim na utakmice." Jer je ipak bio predsjednik", rekao je Bobek u arhivskom snimku objavljenom prije četiri godine na "Jutjub kanalu Crvene zvezde, pritom aludirajući na turneju koju je Hajduk imao u Italiji igrajući protiv saveznika tokom rata, piše "Net.hr".

Hajduk je jedan od rijetkih klubova s područja Kraljevine Jugoslavije koji je zadržao svoje predratno ime, a time i svoju baštinu. Razlog za to je njegovo pristupanje partizanskom pokretu, čime je klub postao simbol otpora okupatoru, ali i propagandno sredstvo Titovih komunista. Naime, uvidom da klub ne mogu privoliti da nastupa u italijanskoj Seriji A, italijanski fašisti, kojima je veći dio Dalmacije pripao Rimskim ugovorima u maju 1941. godine, raspustili su klub, a godinu dana kasnije osnovali Societa Calcio Spalato.

Koji sport je Tito lično najviše volio da trenira, a koji je ostao sa njim i pod stare dane?


U feljtonu "Bravo, oko sokolovo" objavljenom u časopisu "Praktična žena" 1980. godine novinar Zvonko Štaubringer piše koje sportove je Tito favorizovao i za koje klubove je navijao.

Poznato je da se Tito aktivno bavio streljaštvom i da je rado gađao glinene golubove iz puške. Na Brionima je volio da puca i iz malog flobert-pištolja s dugom cijevi, dometa 150 metara.

"Kad god sam umoran, ja malo gađam u metu", govorio je Tito svojim gostima na ostrvu kad bi ga vidjeli s pištoljem u ruci.

"Glavno je da čovjek nešto radi. Strašno je to biti nepokretan. Mnogo mi je pomoglo u životu to što sam još kao šegrt počeo da se bavim sportom, rvanjem, pa kasnije mačevanjem… To drži čovjeka.", rekao je svojevremeno Tito.


Prilikom rođendanskih svečanosti u Belom dvoru, u maju 1966. godine, Tito se susreo s delegacijom sportista. Milan Ercegan, sekretar Saveza organizacija za fizičku kulturu, kazao je Titu da je Jugoslavija u nekoliko sportova svjetska sila, napisao Zvonko Štaubringer.
“U košarci, vaterpolu, streljaštvu…", i kako je spomenuo streljaštvo, Tito je vedro ponudio svoje usluge:

"Ako vam je potreban dobar strijelac, uzmite mene!"


Kad su u maju 1964. u Belom dvoru Titu predstavljeni svjetski prvaci u rvanju Vukov i Horvat, on im je iskreno čestitao na uspehu i zadovoljno dodao: "I ja sam se u mladosti bavio rvanjem. To mi se više sviđa nego boks u kome je glavno što jače udariti."

"Mačevanje mi je u mladosti bilo najdraže"


Sportisti ga tada upitaše koji mu je sport u mladosti bio najdraži. Tito im je odgovorio:
“Mačevanje. A bavio sam se i gimnastikom… A danas volim plivanje i lov… Inače, ja sam za masovni sport…"

Rajko Mitić, poznati fudbaler čije ime nosi stadion Crvene zvezde, koji je nekoliko puta razgovarao s drugom Titom, kazao je svojevremeno da je Tito uvijek bio tačno i široko upućen u sport. U nezaboravnom sećanju mu je ostao susret povodom Dana mladosti u maju 1957. godine:
"Pitali smo predsjednika sve što smo želeli znati. I još jednom smo se mi sportisti uvjerili da je Tito i veliki i običan čovjek, i drug i prijatelj, da ima neopisivu moć da se približi nama, običnim ljudima… Rekao nam je, na primjer, da navija za jugoslavensku reprezentaciju, za sve sportiste Jugoslavije. I da nije navijač nijednog kluba posebno… Na kraju predsjednik je svima uputio i jedan prijateljski savjet: "Takmičite se uvek u granicama mogućnosti, poštujte igru, ljude, srce, navijače.”

Tito kada god bi ga zvanično pitali, nije imao nikog za koga bi navijao. Tvdio je da navija za sve jugoslovenske klubove i da ih rado prati kada igraju u inostranstvu.

Nekada davno, Tito je čak išao na neke utakmice. Neposredno nakon rata, više puta je na stadionu JNA prisustvovao dvobojima između Partizana i Crvene zvezde. I svaki put kada bi igrači Crvene zvezde postigli gol, gledaoci bi okretali glave ka tribini na kojoj je sjedio Maršal, kako bi videli kako će reagovati. Većina je mislila da navija za Partizan.

"A meni je bilo svejedno", pričao je Tito jednom prilikom u društvu sportista.

"Volim da utakmica bude lijepa, da kvalitet fudbala bude što bolji i da imamo što veći broj dobrih timova, a ne da po svaku cijenu pobeđuje ovaj ili onaj tim. Neki od njih su toliko strasni navijači da se pomalo bojim da im se nešto ne dogodi tokom utakmice", rekao je Tito svojevremeno.


BONUS VIDEO: