Rođen u Beogradu, završio je studije kompozicije u klasi Predraga Miloševića na Muzičkoj akademiji u Beogradu 1961, a magistrirao je 1965. godine. Jednu školsku godinu (1965/66), kao Fulbrajtov stipendista prve generacije, proveo je na Univerzitu u Prinstonu, gdje se pretežno bavio elektronskom muzikom.


Bio je profesor kompozicije i orkestracije na Muzičkoj akademiji (FMU) do penzionisanja (2001). Takođe, bio je i gostujući profesor na Fakultetu dramskih umjetnosti, pri Katedri za dizajn zvuka (1995–2000), a na Akademiji umetnosti u Novom Sadu, za predmet kompozicija (2001–2004).

Velika dela


Djela Rajka Maksimovića povezivala su riječi, od monumentalnih horskih i vokalno-instrumentalnih, među kojima su "Buna protiv dahija", "Kad su živi zavideli mrtvima", "Testament vladike crnogorskog Petra Petrovića Njegoša" i "Pasija Svetoga kneza Lazara", do lirskih i prefinjenih "Možda spava" ili "Tri haiku".


Za svoja djela dobio je brojne nagrade, uključujući Hristićevu nagradu 1961. za "Klavirski koncert", Mokranjčevu nagradu 1984. za "Testamenat vladike crnogorskog Petra Petrovića Njegoša" i Oktobarsku nagradu 1989. za "Pasiju Svetoga kneza Lazara".


Takođe, dobio je i Vukovu nagradu (2007) za životno djelo. Napisao je i objavio memoarsko-autobiografsku trilogiju "Tako je to bilo" (1998–2002, drugo izdanje 2018), a 2008. "Govor muzike" u saradnji sa Milošem Jevtićem.


Datum sahrane će biti naknadno objavljen.

BONUS VIDEO: