Vilijam Džejms Sidis govorio je 25 jezika i imao IQ za 100 viši od Alberta Ajnštajna, ali najpametniji čovjek na svijetu ipak je želio da živi samo povučenim i jednostavnim životom.

Sidis ostaje enigmatična figura — njegov život je istovremeno fascinantan i tragičan. Rođen 1898. godine, Sidis je od ranog djetinjstva pokazivao nevjerovatne intelektualne sposobnosti, što je navelo mnoge da vjeruju da je njegov IQ bio jedan od najviših ikada zabilježenih, s procjenama u rasponu od 250 do 300. Bili, koji je sa sobom nosio knjigu Šekspirovih djela kada je krenuo u prvi razred, završio je osnovnu školu za samo sedam mjeseci. U uzrastu od 6 do 8 godina napisao je najmanje četiri knjige. Sa 8 godina položio je i ispit iz anatomije na Medicinskom fakultetu Univerziteta Harvard i prijemni ispit na Tehnološkom institutu Masačusetsa, piše Stil Kurir.

Rani znaci genijalnosti

Od samog početka Sidis je pokazivao zapanjujuću sposobnost učenja. Njegovi roditelji, oboje intelektualci, stvorili su intenzivno obrazovno okruženje za njega. Njegov otac, Boris Sidis, bio je poznati psiholog, koji je vjerovao da djeca mogu postići izuzetnu inteligenciju uz pravilno rano obrazovanje. Njegova majka, Sara Sidis, bila je ljekarka. Zajedno su stvorili podsticajnu atmosferu za mladog Vilijama, koji je napredovao pod njihovim vođstvom.

Sa 18 mjeseci Vilijam je čitao „Njujork tajms“. Sa 6 godina sam je naučio nekoliko jezika, uključujući latinski, grčki, francuski, ruski, njemački, hebrejski, turski i jermenski. Mogao je da kuca na pisaćoj mašini na engleskom i francuskom jeziku s jednakom lakoćom. Dok su se druga djeca njegovog uzrasta tek upoznavala sa slikovnicama, Sidis je već čitao klasičnu literaturu i rješavao složene matematičke zadatke.

Misao za svaku priliku

Sidis nije bio stručan samo u matematici. Njegovo znanje obuhvatalo je širok spektar akademskih oblasti, poput filosofije, lingvistike i istorije. Napisao je mnogo knjiga, od kojih su mnoge objavljene pod pseudonimima, o raznovrsnim temama, uključujući kosmologiju, istoriju američkih starosjedilaca i čak izum novog jezika — Venderguda, koji je stvorio kao dijete.

U očima javnosti, veliki Sidisov potencijal nikada nije bio u potpunosti ostvaren, uprkos njegovim postignućima. Nakon što je završio Harvard, Sidis je svjesno odlučio da se povuče iz akademske zajednice i javnog života. Izjavio je da želi da vodi „savršen život“, koji je podrazumijevao izolaciju, izbjegavanje slave i mogućnost da nesmetano prati svoje intelektualne interese.

Tragičan pad

Koliko god ga je genijalnost učinila slavnim, ona mu je takođe donijela mnogo bola. Sidis je bio pod stalnim nadzorom medija, a njegov privatni život bio je neprestano narušavan. Njegov prezir prema pažnji postao je toliko intenzivan da je radio razne niskoprofilne poslove, daleko ispod svojih intelektualnih sposobnosti, kako bi izbjegao nametnuta očekivanja. Radio je kao službenik i čak pisao anonimno, da bi izbjegao prepoznavanje.

Godine 1919. Sidis je uhapšen tokom socijalističkog protesta u Bostonu, što je samo dodatno pojačalo medijsku pažnju. Njegovo odbijanje da se prilagodi društvenim očekivanjima, u kombinaciji sa težnjom ka anonimnosti, učinilo ga je figurom koja se nije uklapala u svoje vrijeme. Bio je posvećen životu po sopstvenim principima, ali zbog toga se sve više udaljavao od porodice, društva i akademske zajednice.

Sidis je bio odlučan da živi u tihoj izolaciji nakon sukoba sa zakonom. Obavljao je niz niskokvalifikovanih poslova, poput knjigovodstvenih poslova nižeg ranga. Ali svaki put kada bi ga prepoznali ili kada bi kolege saznale ko je on, odmah bi dao otkaz.

„Sama pomisao na matematičku formulu izaziva mi fizičku odbojnost“, žalio se kasnije.

Uprkos neprevaziđenom potencijalu, Sidis je vodio usamljen i težak život. Preminuo je 1944. godine, u 46. godini, od moždanog udara. U trenutku smrti bio je uglavnom zaboravljen, živio je u skromnim uslovima, daleko od intelektualne pažnje koju je nekada imao, piše portal „Dzen“.

Vilijam Džejms Sidis ostaje misterija, simbol kako nevjerovatnog potencijala ljudske inteligencije, tako i tragičnih posljedica izolovane genijalnosti. Da li je zaista bio „najpametniji čovjek koji je ikada živio“, vjerovatno će ostati otvoreno pitanje.

(Stil Kurir)