Na današnji dan 26. avgusta 1990. godine dogodila se najveća rudarska nesreća u tadašnjoj Jugoslaviji, kao jedna od najvećih rudarskih nesreća na Balkanu prilikom čega je u rudniku Dobrnja - Mramor poginulo 180 rudara, odnosno, cjelokupna smjena, pri čemu je samo jedan radnik preživio.

U rudnik je tog kobnog 26. avgusta, u jamu Dobrnja - Jug sišla najmlađa smjena ovog rudnika, koja je imala prosječnu starost od 27 godina. Prema riječima drugih rudara, bila je to najbolja grupa radnika u cjelokupnom radnom sistemu rudnika.

U ranim jutarnjim satima dolazi do snažne eksplozije u rudniku prilikom čega 180 rudara gubi život usljed urušavanja, udarnog talasa, ali i teških opekotina. Tom prilikom je ostalo 365 članova porodice koji su ostali bez hranilaca i svojih najbližih.

Iako istraga nije sprovedena sve do kraja rata u Jugoslaviji, za eksploziju se krivila eksplozija ugljene prašine zbog neadekvatnog miniranja jame.

Jedini rudar Smajl Imamović preživeo je nesreću, ali sa trajnim posljedicama koje i danas otežavaju njegov život.

"Pet dana sam bio klinički mrtav, a tek na UKC Tuzla saznao sam da su svi moji drugovi poginuli. Od tada trošim lijekove koji su izuzetno skupi. Svaki avgust za mene je isti, ne mogu spavati, a slike se pred mojim očima same smjenjuju", rekao je Imamović, opisujući svoj život nakon nesreće.

Jama Dobrnja - Jug je nakon tragedije zatvorena, čime je rudnik izgubio drugu lokaciju za iskop lignita. S druge strane, za porodice poginulih rudara formiran je Fond "26. avgust 1990." koji je pomogao stambeno zbrinjavanje i školovanje djece poginulih rudara.

Ova nesreća je skrenula pažnju tadašnjih vlasti na zastarjeli proizvodni i radni proces u rudnicima u Jugoslaviji. Na današnji dan 180 rudara je posljednji put reklo "sretno" na ulazu u jamu rudnika koji je i nakon ove nesreće zabilježio veliki broj manjih nesreća od kojih nijedna nije bolna kao ona prije 35 godina.

"Tata se mijenjao za smjenu i poginuo"

Uoči jedne od bolnih godišnjica Amela je, u razgovoru za Telegraf.rs, ispričala detalje kojih se sjeća iz kobne noći, kada je ostala bez oca, a porodica bez stuba.

"Probudio me je plač. Sjećam se da je majka ležala sa bijelom maramicom preko lica. Kraj nje su bili deka i nana. Svi su čekali amidžu da dođe... Zauvijek će mi u mislima ostati urezan taj plač kada je stric stigao i rekao da niko nije preživio", ispričala nam je Amela.

Ona je rekla i kako se njen otac kobne noći slučajno zadesio u rudniku.

"Tata je u rudniku tada radio tad već osam godina i uvijek je radio prvu smjenu. Sudbina ili šta, sa kolegom je tog dana mijenjao smjenu. Tada je prvi put otišao da radi noćnu, spustio se u jamu neposredno prije tragedije i više se nije vratio", ispričala je Junuzovićeva.