Kako je izgledao prosječan jugoslovenski dom? Kad biste na trenutak ušli u neku epizodu "Pozorišta u kući" ili "Vrućeg vetra" i prošetali "stereotipnim" stanom, vidjeli biste braon regal od poda do plafona ili od zida do zida, šarene tapete, tranzistor, kauč sa dvije fotelje, uramljeni Vilerov goblen (obavezno!), a vjerovatno bi se u dnevnoj sobi našla i slika uplakanog dječaka, za koju se vezuje i jeziva urbana legenda.











Poznata reprodukcija, jedno od najpopularnijih poslijeratnih umjetničkih djela, nekad je bila dio scenografije mnogih jugoslovenskih domova, a mogli ste je vidjeti i u Londonu, Berlinu, Moskvi, Budimpešti, Rimu...


Pedesetih godina prošlog vijeka, samo u Velikoj Britaniji prodato je više od 50.000 kopija. Slika možda nije dostigla slavu "Mona Lize" ili Moneovih "Lokvanja", ali je decenijama važila za globalnu opsesiju.


Uplakani dečak

Ko je uplakani dječak sa čuvene slike?


Autor je italijanski slikar Đovani Bragolina (1911–1981), poznatiji pod pseudonimom Bruno Armadio. Uradio je kolekciju djela sa istim motivom – uplakana djeca i siročići, koje je pronalazio po siromašnim kvartovima.


Navodno, dok je slikao ovog dječaka, prišao mu je sveštenik i otkrio da je mališan, po imenu Don Boniljo, pobjegao nakon što je svjedočio strašnom prizoru – vidio je kako mu roditelji ginu u požaru.

Prokletstvo dječaka koji plače


Pošto umjetnik tu priču nije shvatio kao upozorenje, njegovo djelo postalo je – ukleto. I zaista, za sliku je vezano bezbroj misterioznih događaja.


Prvi je zabilježio "The Sun" 1985. godine, u tekstu pod nazivom "Prokletstvo dječaka koji plače". U članku je opisano iskustvo Mej i Rona Hola, čija je kuća u Roterdamu izgorela do temelja.


Uzrok požara bio je tiganj koji se zapalio, uništivši skoro sve – osim "Dječaka koji plače". Ne znajući kako da objasne situaciju, Holovi su tvrdili da požar nije izazvala posuda, već – slika.

Članak iz lista The Sun, 1985.


Pošto je popularni britanski list oduvijek imao tabloidnu reputaciju, čitaoci su u nevjerici odmahivali rukom. Međutim, ubrzo se pojavio vatrogasac iz Eseksa koji je gasio požare na 15 različitih mjesta.


Rekao je da je u kućama i stanovima sve bilo uništeno, osim, pogađate, kopije famoznog portreta.


Članak iz lista The Sun, 1985.


Jedna kuća u Sariju izgorela je šest mjeseci nakon što je vlasnik kupio "Dječaka koji plače", a vatra je progutala i poznatu piceriju u Norfolku, ostavivši samo dotično platno.


Mnogima je jeza prolazila kroz kosti kada bi se sjetili priče o ženi sa ostrva Vajt, koja je spalila svoj primjerak slike, nakon čega ju je zadesila užasna nesreća.


Misterija dugo nije bila riješena, a pobornici teorija zavjere uvjeravali su svijet da je duh siromašnog djeteta zarobljen u slici i da suzama pokušava da ugasi vatru koja mu je otela roditelje. Dejvid Klark, istraživački novinar, detaljno je istraživao ovu priču i došao do podataka da dio o požaru nije istinit, kao i da dječak nije bio siroče, već mali model kog je Armadio angažovao.


(Blic Žena)