Festival "Uhvati film" prvi put održan je u Novom Sadu 2003. godine, a zatim u Rijeci 2011. godine. Banjalučki Filmski festival o osobama sa invaliditetom koji HO “Partner” realizuje od 2011. godine, postao je od 2017. godine dio "Uhvati film" Festivala.

Filmski festival „Uhvati sa mnom ovaj dan!/Uhvati film“ obuhvata projekcije domaćih i inostranih filmova na temu invalidnosti kao i prateće programe: filmske radionice, tribine/razgovore sa autorima i akterima filmova, seminar za novinare i studente žurnalistike, izložbe, performanse i sl. u kojima učestvuju i osobe sa invaliditetom.

Ove godine u gradu na Vrbasu Festival se održava od 20. do 22. oktobra, a posjetioci će moći uživati u 27 kratkometražnih filmova dostavljenih iz svih krajeva svijeta.

[gallery size="full" ids="258872,258873,258874,258875,258876,258877,258878,258879,258880,258881,258882,258883,258884,258885,258886,258887,258888,258889,258890,258891,258892,258893,258894,258895,258896,258897,258898,258899,258900,258901,258902,258903,258904,258905,258906,258907,258908,258909,258910,258911,258912,258913,258914,258915,258916,258917"]

Takođe, pored mnogobrojnih filmova biće organizovane i dvije panel diskusije:

Petak, 21. 10. 2022. u 19h

Panel diskusija: „Aktivizmom do promjena”

Moderatorica: Biljana Kovačević, sociolog
Panelisti: Marija Šobot, Tihomir Dakić, Ognjen Ranisavić i Vanja Stokić

Na ovom panelu biće riječi o aktivizmu uopšte, da li smo i koliko kao društvo napredovali u aktivizmu, u kakvom su odnosu aktivizam i umjetnost kod nas, u kojoj mjeri digitalno doba mijenja kod aktivizma? Kako raditi na podizanju svijesti građana o potrebi za aktivnim angažovanjem i potrebi u procesu odlučivanja? Na ova pitanja odgovaraće učesnici sa višegodišnjim iskustvom kada je u pitanju aktivizam.

Subota, 22. 10. 2022. u 19h

Panel diskusija „Vidi li film mene ili samo moj invaliditet?”

Moderatorica: Jovana Džever, psiholog
Panelisti: Maja Isović Dobrijević, Boško Krljaš i Ena Mitrovski

U okviru panel diskusije razgovaraćemo o tome na koji način savremena filmska industrija gleda na invaliditet? U kojoj mjeri se doprinosi normalizaciji invaliditeta kao dijela društvene stvarnosti ili se ipak usmjerava ka stigmatizaciji? Da li filmovi prikazuju realne situacije i aktivnosti kroz koje osobe sa invaliditetom prolaze ili na invaliditet gledaju kao na lošu sudbinu ili herojstvo? Da li glumci sa invaliditetom glume u filmovima koji nemaju tematiku invaliditeta? Zašto je važno da se filmovi fokusiraju više na likove nego na invaliditet i kako nas to vodi do univerzalnog privatanja pojedinaca bez obzira na njihove razlike?

BONUS VIDEO: