Odmah poslije povratka počeo je raskid sa Jovankom.

Milan Šarac je bio čovjek od posebnog poverenja Titove udovice više od dvije decenije. Bilježio je ono što je govorila. Lajtmotiv monodrame zapravo je predsmrtna želja i oporuka nekadašnje prve dame velike Jugoslavije, gotovo zavjetna ispovijest data nekoliko mjeseci pred smrt.

Naslovnu ulogu Šarac je povjerio glumici Snežani Savić, prijatelju i generacijskoj koleginici sa Akademije za pozorišnu i filmsku umetnost. Šarac kaže da se opredijelio za ovu glumicu jer je ona, po svemu, posebno "po moralnom načelu, ali i fizičkoj sličnosti sa Jovankom Broz, zaslužila tu ulogu".

Šarac je u dio života Jovanke Broz ušao po preporuci, zlatnoj ulaznici koju mu je povjerio general Đoko Jovanić, čiji je bio biograf, a Jovanić prvi komandant i zavičajac iz Like Titove Jovanke. Segmenti razgovora vođenih "danima i noćima" samo su djelić monodrame iz koje je "Novostima" povjereno da objave tek nekoliko ekskluziviteta.

Šarac, tako, kaže da mu je Jovanka ispričala:

"Govorila sam Titi, dajte da se te Dražine kosti koje su ostale od njega vrate porodici njegovoj. Neka ih njegova porodica sahrani gdje želi. Uvijek sam to govorila, ne samo kad se oko toga u narodu komešalo, ubjeđivala sam ga da je to najbolje rješenje. Nisam, nažalost, uspjela da ga ubijedim".

U monodrami je i dio ispovijesti u kojem Jovanka tvrdi da je Tito bio otet.

"Došla sam u rezidenciju, a Tita nema. Nestao. Gdje je? Niko ni riječ da kaže. Nije ga bilo 13 dana. Bila sam u šoku. Nisam mogla nikome da kažem, mislim na svjetsku javnost, niti da ga sama tražim. Zamislite, država bez šefa države. Nestao čovjek u po bijela dana. Kad su ga vratili, nije to bio onaj moj Tito. To je bio prvi dan našeg konačnog razdvajanja. Gdje je bio? Ko ga je kidnapovao? Ispričala sam to samo Radu Čečuru, mom šefu obezbeđenja, pukovniku policije", ispričala je Jovanka, prenose "Novosti".

U monodrami će se vidjeti da se Titova udovica nikada nije odrekla svoje pravoslavne vjere. Bez obzira na režim u čijem je korijenu bio ateizam. Šarac svjedoči da je od njega Jovanka tražila da se sretne, zapravo da je posjeti mitropolit Amfilohije. To se i dogodilo, o čemu je "Novostima" svjedočio i mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije Radović.

"Nekoliko mjeseci pred smrt mitropolit Amfilohije je i posjetio Jovanku Broz. Dugo su razgovarali, satima. Ne znam kakav je epilog tog razgovora, ali znam da mi je mitropolit rekao da mu je najveća želja da služi opelo na mjestu gdje su položene Dražine kosti. Da li mu je Jovanka nešto rekla, ja ne znam, ali je mene zavjetovala da joj on služi opelo kada dođe trenutak njenog odlaska u vječnost. Mitropolit nije bio tada u Srbiji, ali je nekoliko dana po Jovankinoj sahrani služio pomen u Kući cveća. Ja sam mu u tome pomogao, pomen organizovao i to mi je velika čast. Volio bih da mu pomognem i kada, jednog dana, bude služio pomen na mjestu gdje su Dražine kost", kaže Šarac.

On priča da je Jovanka veoma uvažavala porodicu Milošević.

"Pratili smo to suđenje ona i ja. Jovanka je u jednom trenutku, potpuno spontano, kazala: 'Moj Milane, vidiš kako govore neistinu da se Miloševićev otac ubio. Da se obesio. Nije to istina, Milane. Njega su ubili jer je bio ruski čovjek. Volio je Rusiju. Zato su ga ubili'", ispričao je Šarac za "Novosti".

Na pitanje zašto Milan Šarac nije prije Jovankine smrti napisao ovu monodramu, odgovorio e:

"Sa Jovankom smo se, Rade Čečur i ja, dogovorili da radimo i film, i knjigu i monodramu, prije njene smrti, a neposredno poslije mog feljtona o Đoki Jovaniću. Tim povodom smo i nazdravili i slikali se, i u detalje dogovorili kako će sve da izgleda. Vrijeme nas je preteklo, Jovanku je oborila bolest, pa pretekla smrt. Od tada do ove monodrame čekao sam da se "ispucaju" svi takozvani biografi... A mogu da posvečim, kao što može da posvjedoči i njeno obezbjeđenje, Jovanka ih nikada nije vidjela", rekao je Šarac između ostalog za "Novosti".