Arheolozi su tokom istraživanja nekropole u Starom gradu u Pakracu pronašli neobičnu sahranu iz 13. vijeka, za koju se vjeruje da pripada "vampiru".


"Vampirske" sahrane poznate su iz istorijskih izvora i potvrđene su brojnim arheološkim nalazima širom Evrope. Ono što ovu sahranu čini izuzetnom jeste neobična pogrebna praksa i izvanredno očuvan drveni sanduk – jedini takav iz tog perioda, jer su svi ostali propali.

Stari grad Pakrac – tvrđava sa istorijom


Lokalitet Stari grad Pakrac srednjovjekovna je tvrđava građena u dvije faze – u 13. vijeku, dolaskom viteških redova, i kasnije zbog prijetnje Osmanlija. Postoje indicije da su grad osnovali templari, iako se najčešće pripisuje redu Ivanovaca.


Istraživanja su započela 2017. godine i traju do danas. Sprovodi ih Muzej grada Pakraca, a otkriveno je gotovo 100 sahrana iz perioda od 13. do 17. vijeka.

Luksuzni sanduk, bezglavo tijelo i životinjska vilica



Među otkrivenim grobovima posebno se izdvaja sahrana muškarca u luksuznom drvenom sarkofagu u obliku krova, koji je zahvaljujući mulju ostao izvanredno očuvan punih osam vijekova. No, ono što je izazvalo posebnu pažnju arheologa jeste to što tijelo nema glavu – uobičajeni simbol "vampirskih" sahrana, jer se vjerovalo da pokojnik bez glave ne može ustati iz groba.



Pored toga, pronađena je i životinjska vilica smještena tamo gdje bi trebala biti ljudska glava – dodatna magijska zaštita od "vampirskog" ustajanja.

Vjerovanja kroz vijekove


Krešimir Vacek iz Muzeja grada Pakraca pojašnjava da su ovakve sahrane poznate još od mlađeg kamenog doba, kada su pokojnicima stavljani kamenovi u usta ili na prsa, a ponekad su vezivani.


Vampirske sahrane postaju naročito česte tokom srednjeg i novog vijeka, a najviše su ih do sada pronašli u Poljskoj i Bugarskoj – često sa srpovima oko vrata ili ciglama u ustima.


U Hrvatskoj je prvi pisani trag o "vampiru" zabilježen 1403. godine.

Antropološka analiza mogla bi dati odgovore


Iako je sahrana preliminarno datovana u sredinu 13. vijeka, precizniji rezultati očekuju se nakon C14 analize. Antropološki nalazi mogli bi otkriti više o identitetu osobe i razlozima ovakvog načina sahranjivanja, piše Sve o arheologiji.