Rukola je posljednjih godina postala jako popularna i može se naći na meniju velikog broja restorana koji nude mediteranske specijalitete u Evropi, ali i kod nas.

Kako se sve više traži, potrebe za njom diktiraju pitanja kako je uzgajati najuspešnije. Stefan iz Loznice ima rješenje i savjete za uspjeh. Mnoge salate, paste i pice ne mogu se zamisliti bez rukole. Dodatak je uz meso i ribu, a sve češće se i tijesta mese sa njom. Specifičnog ukusa i mirisa, ova biljka je osvojila mnoge gurmane. Posljednjih godina, ona je na našim trpezama, u restoranima i picerijama dodatno doživjela procvat.

Prema dostupnim podacima, proizvođači koji se u Srbiji odluče da sade rukolu, imaće jednu od najvećih zarada u poljoprivredi, prenosi Dnevno.hr.

Još prije tri godine, rukola je na pijacama dostigla cijenu od 2.000 dinara po kilogramu, a od prodaje ove biljke može da se zaradi više od tri miliona dinara po hektaru, pokazali su podaci Privredne komore Vojvodine.

Rukola je takođe i prilika za poljoprivredu u kontekstu evropskog tržišta. Dok proizvođači bilježe značajne prinose i profitabilnost, vrijedi podsjetiti da izvoz agro‑prehrambenih proizvoda iz Srbija u zemlje Evropska unija čini oko 55 odsto ukupnog izvoza poljoprivredno‑prehrambenih proizvoda, piše na sajtu trade.org. U tom svjetlu, gajenje rukole nije samo lokalni biznis — to je korak ka standardima EU, umrežavanju s velikim tržištem i otvaranju mogućnosti za izvoz i dalji rast.

Potražnja sve veća

Maksimalna ulaganja da biste započeli za gajenjem rukole su između 12.000 i 15.000 evra po hektaru, što se, kad sve izračunate, isplati za godinu dana. Prinos onda iznosi 20.000 kilograma, ispričao je svojevremeno jedan mladi proizvođači za portal Mondo.

– Svi počinjemo sa manje. Ali plastenička proizvodnja se svakako najviše isplati. Još uvijek nema mnogo proizvođača rukole u Srbiji, a potražnja u gradovima je sve veća. To vidimo kao osnovnu prednost i potencijal za zaradu – naveo je tada Stefan Kojadinović (28) iz okoline Loznice, koji rukolu uzgaja zajedno sa svojim bratom i sestrom.

Prema njegovim riječima, nema mnogo firmi koje se time bave, dok onih koji sade vinograd, maline ili jabuke u Srbiji ima dosta.

– Mi znamo da nemamo dovoljno znanja u poređenju sa ljudima koji se cijeli život bave poljoprivredom, pa smo odlučili da radimo nešto gdje nema mnogo konkurencije. Istraživali smo na internetu šta može dobro da se proda, a nema ga mnogo na tržištu – ispričao je Stefan.

Dospijeva za manje od 45 dana, nema pesticida

On i njegova porodica, počeli su sa malom površinom i imali dobre rezultate. Nakon toga, prešli su na proširenje i plastenik.

– Rukola dospijeva za branje za oko 45 dana. Uzgoj nije komplikovan, ukoliko joj se obezbedi ono što zahtijeva. Kod nas se najviše gaje sorte riga i koltivata. Proizvodnju nam je olakšalo to što je rukola uglavnom otporna na promjene temperature i hladnoću, dok nema ni potrebe za hemijskim tretmanima i prskanjem – pojasnio je on.

Kako navodi, dovoljno da se rukola redovno prska običnom vodom, koja je štiti od inspekata koji je napadaju te nema potrebe za jakim tretmanima.

– To nam je važno, jer možemo da kažemo da je povrće koje prodajemo zaista zdravo. Stalno čujemo da su paradajz i zelena salata puni pesticida, pa eto, rukola je onda nešto što može da bude savremena zdrava zamjena – kazao je ovaj mladi poljoprivrednik.

Kako da ima bolji ukus?

Prema preporukama stručnjaka, rukola najbolje uspijeva na dobro dreniranom zemljištu, ali voli puno vlage, i zahtijeva često zalivanje. Ne smeta joj hladnoća i prilično je otporna na mraz. Za setvu su potrebne dnevne temperature iznad četiri stepena.

Rukola najbolje raste na sunčanom mjestu, ali toleriše i hladovinu. Ukoliko nastupe visoke temperature, potrebno je obezbijediti joj zasenu pa se tako može uspješno uzgajati čitave godine. Ukoliko joj se ne obezbijedi zasjena prilikom visokih temperatura, rukola će imati listove lošijeg ukusa.

Inače, od sjetve do berbe treba da prođe oko četiri nedelje.

Dobra reklama i onlajn dostava

Stefan poručuje da je danas važno da se proizvod dobro reklamira, da ima lijepo pakovanje i da se na neki način „popularizuje“.

– Prodajemo rukolu radnjama, trgovinama i restoranima, ali i pijacama. Uglavnom se pakuje u kutije od po 150 grama, dok restorani traže veće količine, jer je nema mnogo u ponudi. Za rukolu ljudi u selima uglavnom ne znaju, posebno ne stariji, tako da se mi orijentišemo uglavnom na ljude u gradovima i naravno, radimo online dostavu, jer bez toga danas nema ništa – kaže on.

Smatra da mala i srednja gazdinstva u Srbiji mogu dobro da zarade od rukole, ali samo ako razmišljaju i planiraju unapred.

– Poštujemo savjete poljoprivrednih stručnjaka i istovremeno pratimo cijene, troškove, materijal i mehanizaciju. Kada se sve to sabere, zarada može da bude visoka, po nekoliko stotina hiljada evra. Planiramo da se proširimo i da kupimo dodatno zemljište za plastenike, ali i da zaposlimo ostatak šire porodice – ispričao je on.