Slomljena od bola usred parnice u kojoj svjedoci očigledno zataškavaju istinu da bi sakrili svoje propuste Suzana Čikić je gorko zaplakala.

- Mog Andrije nema više. Čemu ovo? Nemamo više snage za ove predstave. Kao da se nama sudi i pri tom moramo da slušamo kako je zločinac bio odličan učenik, dobro dijete. Ne mogu više! - kroz plač je govorila Suzana svojoj sagovornici tokom jedne od dve 10-minutne pauze parnice protiv Kecmanovica i škole.

U parničnom postupku u kojem su tužioci svedočili o nemjerljivom bolu i patnji za ubijenom djecom i školskim čuvarom saslušane su psiholog, pedagog i Kostina učiteljica.

Na pitanje Suzane majke Andrije Čikića psiholog je odgovorila da joj se nikada učenici nisu povjerili da je Kosta čudan, kao ni nastavnica da ne zna da pokaže emocije čak ni kada recituje izuzetno tužnu pjesmu.

- Izlazila sam na hol da propratim djecu i viđala sam da se Kosta druži sa djecom iako nije bio jedan od one popularne djece koja su uvijek u velikom društvu - rekla je Maksić.

Kao stručno lice Lidija Maksić je odgovarala i na pitanje Dragana Kobiljskog koji se slomio u sudnici i zaridao, kao i majka Andrije Čikića koja je u hodniku gorko plakala jer njenog jedinca nema uprkos svemu i borbi koju vode.

BONUS VIDEO: