Marijam Abu Daga, novinarka iz Gaze koja je u ponedjeljak ubijena u izraelskom vazdušnom napadu na Medicinski kompleks Naser, napisala je dirljivo pismo-oporuku za svog sina u slučaju da i ona pogine.

Abu Daga, 33, bila je vizuelna novinarka koja je radila kao honorarna saradnica za Asošijeted pres (AP) od početka rata.

Prije ubistva, Abu Daga je ostavila pismo adresirano na svog sina Gaita, ispunjeno riječima ljubavi, vjere i nade za njegovu budućnost.

„Gaite, ti si srce i duša svoje majke. Želim da se moliš za mene, a ne plačeš nada mnom, kako bih mogla ostati srećna. Želim da mi podigneš glavu visoko, da naporno radiš, da se ističeš i da budeš sposoban. Želim da postaneš uspješan, voljeni moj“, stoji u pismu.

Potaknula ga je da je se uvijek sjeća, napisavši: „Nekad sam sve radila samo da te usrećim, da te održim radosnim i ugodnim, i da ti sve osiguram. A kad odrasteš, oženiš se i dobiješ kćerku, nazovi je Marijam po meni“.

Njeno pismo završilo je posljednjom majčinom molbom.

„Ti si moja ljubav, moje srce, moja podrška, moja duša i moj sin na kojeg sam ponosna. Uvijek ću biti srećna čuti za tvoj dobar glas. Ostavljam ti povjerenje, Gaite: tvoju molitvu, pa tvoju molitvu, pa tvoju molitvu, dragi moj“, stoji u pismu.

U Gazi mnogi ljudi sada unaprijed pišu svoje oporuke, ne zbog godina ili bolesti, već zato što se boje da neće preživjeti sljedeći dan. Roditelji pišu oproštajna pisma svojoj djeci, a u nekim slučajevima djeca sastavljaju oproštajne riječi prijateljima, a porodice ostavljaju poruke svijetu – za slučaj da im izraelski napad okonča život bez upozorenja.

Abu Daga je ubijena u dvostrukom izraelskom napadu na bolnicu u kojem je ubijeno 20 ljudi uključujući i pet novinara.

Uprkos njenim uputama, Dagine kolege nisu mogle da ne plaču nad njenim tijelom u ponedjeljak. Ubio ju je Izrael, zajedno s još četiri novinara, dok je žurila da provjeri kolegu kojeg je Izrael pogodio u bolnici Naser, odakle je često izvještavala tokom rata u Gazi.

Tridesettrogodišnja fotoreporterka bila je inspiracija Farhanu i mnogim drugim novinarima u Gazi koji su se divili njenom neumornom izvještavanju, uprkos duboko ličnim gubicima koje je pretrpjela tokom rata.

Njen uspon do istaknutosti kao novinarke započeo je tragedijom. Snimila je smrt demonstranta koji je upucan tokom Velikog marša povratka u Gazi 2018. godine, gdje su izraelske snage pucale na okupljene, ubivši više od 220 ljudi i ranivši više od 9.200. Kasnije je otkrila da je taj demonstrant bio njen brat.

Daga je nastavila svoj rad kao novinarka tokom rata u Gazi posljednjih 22 mjeseca, radeći kao frilenser za Asošijeted pres i Independent Arabia.

Njena fotografija i izvještavanje isticali su humanost njenih subjekata i usredsređivali se na patnju civila u Gazi.

Njena fotografija petogodišnjeg Džamala el-Nadjara, koji je umro od pothranjenosti samo nekoliko sedmica ranije, prikazala je dijete s nježnošću, njegovo malo tijelo umotano u pokrov i položeno na cigle da ne dodiruje tlo. Druga fotografija prikazivala je desetine muškaraca kako se bore za hranu iz kamiona s pomoći u južnoj Gazi, gomilu tijela dok se očajnički guraju za oskudnu pomoć.

Kolege su je poznavale i po njenoj ljubaznosti i predanosti.

„Marijam je bila ljubazna, nježna i duboko strastvena u svom poslu. Izgubila je majku i svog najbližeg kolegu, Abu Anasa, ali nikada nije prestala da izvještava o ratu ni na jedan dan“, rekao je Farhan.

Takođe su je opisivali kao osobu poznatu po neustrašivosti, izvještavajući iz nekih od najopasnijih područja Gaze, piše Klix.