Povodom toga, Politico je objavio sve što treba znati o sljedećem sedmogodišnjem planu potrošnje Evropske unije.

Poljoprivrednici, startapi, filmski stvaratelji i odbrambeni lobiji – svi oni imaju udio u sedmogodišnjem budžetskom fondu EU, koji trenutno iznosi 1,2 biliona evra. I svi se svim silama bore da zaštite svoj dio „kolača“ od vjerovatnih rezova koje planira predsjednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen, piše Politico.

Reforma ogromnog budžeta EU mogla bi ostati upamćena kao jedno od njenih najvažnijih postignuća – ili kao potpuni neuspjeh. „Budžet je politika izražena kroz brojeve“, rekao je Johanis Han, bivši evropski komesar za budžet.

Žestoki pregovori o budžetu

Posljednje nedjelje žestokih pregovora o sedmogodišnjem planu potrošnje dokazuju da je bio u pravu. Komesari su se pobunili protiv pokušaja Ursule fon der Lajen da ukine njihove omiljene programe, a nacionalne vlade bile su preplavljene porukama bijesnih političara i građana. Poljoprivrednici su čak zapretili izlaskom na ulice ako se njihovi zahtjevi ne ispune.

– Imam traktor i spreman sam – upozorio je Masimilijano Đansanti, predsjednik moćnog evropskog poljoprivrednog lobija Copa, reagujući na glasine o smanjenju ogromnog budžeta EU za pomoć poljoprivredi.

Nekoliko dana uoči predstavljanja predloga Ursule fon der Lajen, koje je zakazano za srijedu, mnoge stvari i dalje su neizvjesne. Sve što Komisija predloži moraće da prođe kroz dvogodišnje iscrpljujuće pregovore sa nacionalnim vladama i Evropskim parlamentom.

Ključna pitanja

Prije srijede, komesari i njihovi glavni savjetnici moraće da odgovore na ključna pitanja: Koliki će biti budžet? Koji će se porezi naplaćivati za otplatu duga EU? Hoće li regioni i dalje imati važnu ulogu? Ta pitanja biće predmet hitnih pregovora u sedištu Komisije – zgradi Berlemon.

U godinama koje dolaze, EU će morati da uradi više sa približno istom količinom novca.

Veliki znak pitanja i dalje visi nad konkretnim brojkama koje se čuvaju u strogoj tajnosti do posljednjeg trenutka. Ono što se zna jeste da raspoloživi novac neće biti dovoljan za nove prioritete – od odbrane, preko inovacija, do klimatskih katastrofa – koji su se nagomilali posljednjih godina. U vrijeme budžetskih rezova i usporavanja privrednog rasta u dvije najveće članice Unije – Francuskoj i Njemačkoj – kao i drugim zemljama, ne postoji veliki entuzijazam za dodatna izdvajanja za Brisel, što stavlja Komisiju u veoma tešku poziciju.

Rezovi za poljoprivredu?

Kako bi se oslobodilo više sredstava za sektor odbrane i startapove, budžetski odsjek EU razmatra smanjenje i do 20 odsto sredstava namenjenih za poljoprivredu i regionalni razvoj – a upravo ta dva sektora zajedno čine dvije trećine trenutnog budžeta. Ipak, to neće biti lak zadatak jer se poljoprivredni lobi, naučnici i lokalne zajednice širom Evrope – uz jaku podršku u Parlamentu i Savjetu EU – snažno protive bilo kakvom smanjenju sredstava.

Jedinstveni nacionalni fond

Velika ideja Ursule fon der Lajen jeste spajanje niza programa u jedan jedinstveni nacionalni novčani fond, koji bi određivao potrošnju u oblastima poput poljoprivrednih subvencija i socijalnog stanovanja. U okviru ovog novog sistema, isplate iz budžeta – posebno za regionalne projekte, koji čine trećinu ukupnog budžeta EU – bile bi uslovljene sprovođenjem reformi.

Zagovornici ovog pristupa tvrde da bi to olakšalo pristup fondovima i povećalo produktivnost, podstičući nacionalne reforme. Međutim, mnoge članice EU strahuju da bi ovakva promjena mogla ojačati centralne administracije i oslabiti lokalne i manje razvijene regione – koji trenutno imaju ključnu ulogu u trošenju novca EU.

Takođe, postoje dugogodišnji strahovi da bi preusmjeravanje sredstava direktno ka nacionalnim vladama, umjesto ka siromašnijim regionima kao do sada, moglo ugroziti jedan od glavnih ciljeva EU – smanjenje razlika između bogatijih i siromašnijih područja.

Novi porezi

Komisija je pod velikim pritiskom da uvede nove poreze ili transfere na nivou EU – tzv. „vlastita sredstva“ – kako bi pokrila godišnji dug od 25 do 30 milijardi evra nastao kao posljedica finansiranja oporavka nakon pandemije. Međutim, rasprave u Briselu posljednjih godina potvrđuju riječi Vinstona Čerčila da „ne postoji tako nešto kao dobar porez“.

Nacionalne vlade su vrlo oprezne kada je riječ o davanju previše ovlašćenja Briselu da ubira poreze od njihovih građana i generalno se protive prenosu svojih poreskih prihoda na nivo Unije. Trenutno, velika većina budžetskih sredstava dolazi iz nacionalnih doprinosa.

Prošlog petka, Komisija je predstavila tri nova poreska predloga, usmjerena na nereciklirani elektronski otpad, duvanske proizvode i velike kompanije koje ostvaruju godišnji promet veći od 50 miliona evra, prema internom dokumentu u koji je Politico imao uvid. Ovo dolazi uz dva ranija predloga iz 2021. – uvođenje poreza na emisije ugljen-dioksida na granici EU i preusmjeravanje djela prihoda od trgovine emisijama gasova staklene bašte.

Iako su svi ti predlozi još uvijek na stolu, svaki od njih nailazi na otpor različitih država članica, zbog čega će biti teško postići jednoglasnu saglasnost o bilo kom novom porezu.

Zelena potrošnja u padu

U prethodnom budžetskom ciklusu, EU je obećala da će najmanje 30 odsto budžeta biti usmjereno na klimatske ciljeve. Međutim, „zelena potrošnja“ polako izlazi iz fokusa, jer sve veći uticaj desničarskih stranaka potiskuje zaštitu životne sredine u drugi plan – dok konkurentnost postaje glavni prioritet.

Evropska komesarka za klimu, španska socijalistkinja Teresa Ribera, bori se da očuva ili čak poveća postojeći klimatski cilj od 30%, želeći da pošalje poruku da EU ne odustaje od svoje zelene agende. S druge strane, komesar za budžet Pjotr Serafin gura u suprotnom pravcu, strahujući da bi previsok zeleni prag otežao preraspodelu sredstava ka stvarnim prioritetima.

Ursula fon der Lajen ima vrlo malo vremena da donese konačne odluke – kako o klimatskim ciljevima, tako i o svim ostalim ključnim pitanjima koji će oblikovati budućnost evropskog budžeta, piše Bizportal.