Više decenija trajala je tišina, a sada su se u irskom gradiću Tuam, u okrugu Golvej, konačno zakopali bageri u tlo za koje se vjeruje da skriva mračnu tajnu – ostatke 796 beba i djece preminulih u crkvenom domu Svete Marije između 1925. i 1961. godine.

Riječ je o nekadašnjoj crkvenoj ustanovi koju su vodile časne sestre reda Bon Sekur, namijenjenoj neudatim trudnicama i njihovoj novorođenčadi. Iza slike utočišta krilo se zlostavljanje, prisilna odvajanja majki od beba i brojne smrti koje nikada nisu zvanično zabilježene – bez smrtovnica, grobova, bez ijednog obilježja.

Istina je počela izlaziti na površinu zahvaljujući neumornom radu amaterske istoričarke Ketrin Korles, koja je istraživala lokalnu istoriju i primijetila da se za mnogu djecu iz doma s kojom je išla u školu više ništa nije znalo. Umjesto odgovora, nailazila je na ćutanje – sve dok joj čuvar groblja nije pokazao mali kip Marije i ispričao kako su se djeca tu igrala 1970-ih i pronašla ljudske kosti ispod betonske ploče.

Ketrin je nastavila istragu. Na starim mapama otkrila je da se na toj lokaciji nekada nalazila septička jama, zatvorena 1937. godine – moguće korištena kao improvizovana masovna grobnica. Zatražila je podatke iz matičnog ureda i šokirala se kada je otkrila da je 796 beba i djece preminulo u domu, a da za njih nije bilo nikakvog traga o ukopu.

Njena otkrića dospjela su u svjetske medije 2014. godine, izazvavši šok, ali i osude iz lokalne zajednice. Ipak, priču je potvrdila i Meri Morijarti, žena koja je kao djevojčica upala u rupu kod doma i u toj mračnoj prostoriji vidjela "stotine smotuljaka" – male, zamotane pakete koji su kasnije identifikovani kao tijela djece.

Probna iskopavanja 2017. godine potvrdila su prisustvo velikog broja dječjih kostiju, a među onima koji traže odgovore je i Ana Korigan. Ona je tek 2012. godine saznala da je njena majka u tom domu rodila još dvoje djece – Džona i Vilijama. Džon je umro sa 16 mjeseci, a za Vilijama se i dalje ne zna gdje je pokopan. Ana je formirala udruženje koje okuplja preživjele i porodice žrtava.

Zvanična ekshumacija i identifikacija posmrtnih ostataka sada je počela i očekuje se da će trajati oko dvije godine. Istražitelji poručuju da će proces biti dug i emocionalno težak, ali neophodan – kako bi se žrtve dostojno sahranile i kako bi ova mračna stranica irske istorije konačno bila zatvorena, piše BBC, prenosi 24sata.