Kada je predsjednik Guillermo Lasso objavio da je broj poginulih porastao, desetine porodica požurile su u forenzičku laboratoriju gdje su odvožena tijela žrtava. Žele saznati gdje su im voljeni i, što je najvažnije, jesu li još živi.
Još uvijek nisu dobili odgovor, a njihova se tjeskoba samo povećala jer su se iz najvećeg zatvora u Guayaquilu ponovo čule eksplozije, što je znak da rat unutar bandi - za koji se kaže da je povezan s trgovinom drogom - nije stavljen pod kontrolu.
Jedan od onih izvan mrtvačnice bio je 66-godišnji Gustavo Vives, čiji je 24-godišnji sin ubijen u zatvorskim pobunama.
-On nije na spisku poginulih, ali znam da je mrtav jer sam vidio fotografiju njegovog tijela i identifikovao sam ga po tome-kaže on.
Poput mnogih drugih, informacije je dobivao iz snimaka i fotografija podijeljenih na društvenim mrežama i među rođacima zatvorenika.
U četvrtak do podne, područje izvan forenzičke laboratorije bilo je puno ljudi. Pogrebni radnici u potrazi za poslom našli su se među zabrinutom rodbinom.
Imali su spremne kovčega ako im zatreba - za razliku od najmračnijih dana pandemije koronavirusa kada je nestašica kovčega u Guayaquilu vidjela neke ljude prisiljene koristiti kartonske kutije da sahrane svoje najmilije.
Zenaida Moreira (50), s maramicom u ruci, tražila je svog 23 -godišnjeg Darwina Camina, koji je poslan u zatvor - Guayaquilin najopasniji - prije dvije godine. Korisnik droga, uhapšen je zbog krađe stolica iz škole.
"On služi kaznu zbog krađe, a ipak je bio zatvoren među ubicama, silovateljima i trgovcima drogom", rekla je gđa Moreira.
Majka se najgore plašila nakon što je vidjela video zapise pokolja u zatvoru.
"Ne znam da li je jedno od tijela koje sam vidjela njegovo. Vidjela sam obezglavljenu glavu, lice je slično njegovom, ali vlasti ništa ne govore", rekla je u suzama.
Sin bi je nazvao s telefona prokrijumčarenog u zatvor, ali prošli su dani od kada se zadnji put čula s njim.
