Po napuštanju srpskog prijestola kralj Milan Obrenović odlazi iz zemlje. U tom trenutku svi veliki gradovi Evrope bruje o njegovim strasnim ljubavnim avanturama sa uglednim i onim manje uglednim damama. Ipak, grof od Takova, kako je Milan volio da ga nazivaju po silasku sa trona, nije se zaustavljao. Često je navraćao u Srbiju, uglavnom kako bi raspalio političke vatre i sretao nove žene.

Njegovi skandali bivali su sve jači tako da mu je njegov sin i nasljednik kralj Aleksandar čak zaprijetio smrću ukoliko se pojavi na granici države. Milan zato odlučuje da je vrijeme za pohod u Veliku Britaniju.

Stupanje kralja Milana na englesko tlo označilo je novu epohu za ovog "srpskog Kazanovu". Naime, on tada upoznaje Dženi Džerom, Amerikanku poznatu po tome što je imala 200 ljubavnika i bila majka čuvenog britanskog premijera Vinstona Čerčila.

U svojim memoarima "Sjećanja" iz 1908. godine, lejdi Randolf Čerčil, kako je Dženi insistirala da je zovu iako se, poslije braka sa mlađim sinom vojvode od Marlboroa, udavala još dva puta, o Milanu Obrenoviću piše:

"On je jedno od najnecivilizovanijih bića koje sam ikada srela… Manjak manira nadoknađuje prirodnom nadarenošću i blistavom inteligencijom… Ipak nije zaslužio da vlada ijednom zemljom, pa čak ni poluvarvarskom Srbijom", piše 011info.com.

Lejdi Čerčil navodi da je sa Milanom Obrenovićem ipak izašla u više navrata. Posebno je bila impresionirana večerom u posebnom separeu pomodnog londonskog kluba "Amfitrion" koji su, po nalogu Obrenovića, u njenu čast bili prekriveni orhidejama.

"Iako na meniju nisu bili jezici slavuja i mozgovi pauna, nisam sumnjala da je račun bio ekstravagantan, ali Milan apsolutno nije imao osjećaj za vrijednost novca, navodi lejdi u knjizi."

Kako piše, kralj Milan joj je tokom te večere ispričao svoje žitije i pripovijedao kako je, po ubistvu svog zaštitnika kneza Mihaila živio "kao divojarac u planinama i pećinama, sretao se divljim zvijerima". Naravno, ovo nije bila istina, ali govori o slatkorečivosti kralja zavodnika koji je uspio da "zavrti glavu" čak i iskusnoj Dženi koja je, za tadašnje tabloide, pričala kako u sebi ima krvi Irokeza, samo kako bi se pisalo o njoj.

Druženje Milana i Dženi bilo je inspiracija za kasnija nagađanja o tome da je Vinston Čerčil zapravo Srbin, to jest, njihov nevjenčani sin. Ipak, zvanična potvrda ovakvih govorkanja nikada nije postojala. Međutim, činjenica je da je Vinston, nakon smrti majke, zabranio dalje štampanje njenih "Sjećanja", ali i to da je Čerčil 1945. na Jalti, tokom sastanka sa Ruzveltom i Staljinom, insistirao da se ukine monarhija u Jugoslaviji i uspostavi komunistički režim.

S druge strane Klarita Klara Friven, udata za Moretona Frivena, člana britanskog parlamenta, i sestra lejdi Čerčil, živjela je u Parizu. Sudbina je htjela da se jednoga dana sretne sa grofom od Takova, bivšeg družbenika svoje sestre. Dalji tok događaja da se naslutiti.

Milan se prvo raspitivao i saznao da su gardenije omiljeno Klarino cvijeće, pa je raskošan buket svakoga dana dolazio na njena vrata. Očarana, Klara je pristala da sa Obrenovićem obilazi pozorišta i opere, odlazi na večere i provode.

Stvari su se baš zahuktale i zaljubljeni Milan Klari obećava da će se vratiti na prijesto ukoliko se ona uda za njega.

Do braka nije došlo jer je Amerikanka odbila da ostavi muža i dvoje djece koje su izrodili i odlučila da se zadovolji samo dragocenim poklonima grofa od Takova. Nisu tu bile samo ogrlice i nakit. Milan je čak njenoj djeci kupio ogromni kolekciju olovnih vojnika.

Ovakav čin je učinio da se, tada još samo dječak, Vinston Čerčil naljuti jer je imao manje olovnih vojnika, a Klara je zapisala da je čak i ukrao par figurica od njene djece. E sad, da li je i Vinstona darovao Milan Obrenović, ostaje nepoznato.

Posljednje dane svog života Milan Obrenović proveo je u Beču gdje je dobio tešku upalu pluća od koje nije bilo spasa.

Car Franc Jozef, u znak dobrih odnosa je obezbijedio jednu svoju kuću u kojoj je bolesni Milan boravio i poslao mađarskog grofa Ergenija Zičija da bdije uz Milanov krevet.

Bivši kralj je je trpeo velike bolove, a Zičiju je često znao da kaže:

"Prijatelju, zar nije strašno da tako mlad umrem?"