Međutim, iza ovog blagostanja krije se ozbiljan nedostatak radne snage, prenosi BlicBiznis.

Sa populacijom koja je upravo dostigla 90.105 stanovnika, ova kneževina, ukliještena između Francuske i Španije, uživa reputaciju zemlje blagostanja.

Njen bruto domaći proizvod po stanovniku iznosi 42.320 dolara, odnosno oko 39.000 evra, što je svrstava u sam vrh evropskih ekonomija. Porezi su i dalje izuzetno niski, a porez na promet (PDV) iznosi najviše 4,5%.

Nivo primanja jasno odslikava dobro ekonomsko zdravlje. Prema podacima Svjetske banke, prosječan mjesečni bruto prihod po stanovniku dostiže oko 3.700 evra, što je daleko iznad evropskog prosjeka procijenjenog na blizu 2.640 evra. Prosječna mjesečna plata takođe je prešla novu granicu: u maju 2026. godine iznosila je 2.760,46 evra, uz rast od 7,7% u odnosu na prethodnu godinu, dok je medijalna plata porasla za 5,2% i dostigla 2.235,73 evra.

Svi sektori u Kneževini Andori imaju koristi od ovog rasta plata. Trgovina na malo zabilježila je najveći skok, sa porastom od 14,5%, čime je prosječna plata u tom sektoru dostigla 2.405,99 evra. Finansijski sektor ubjedljivo vodi na listi sa prosjekom od 4.972,10 evra, ispred proizvodnje i distribucije električne energije, gasa i vode sa 3.607,83 evra. Na drugom kraju skale nalaze se ugostiteljstvo i hotelijerstvo sa 2.151,69 evra i poljoprivreda sa 2.000,11 evra.

Međutim, iza ovih povoljnih brojki krije se neravnoteža: domaća radna snaga više nije dovoljna za funkcionisanje ekonomije. Uprkos smanjenju imigrantskih kvota, koje su ove godine bile utvrđene na 800 opštih dozvola, vlada Andore je u junu morala da odobri dodatnih 250 dozvola, namijenjenih prvenstveno deficitarnim zanimanjima. Zdravstvo, obrazovanje, njega starih i bolesnih lica, pomoć u kući i vožnja autobusa nalaze se među prioritetima.

Turizam takođe nudi brojna radna mjesta. Za ljeto 2026. godine, kneževina je odobrila 500 privremenih dozvola za hotelijerstvo i ugostiteljstvo, a nakon što je ta kvota ispunjena, dodato je još 250. Posebno nedostaju konobari, sobari/sobarice i kuvari. Pokrenut je i do sada neviđeni pilot-program za zapošljavanje u inostranstvu sa 450 dozvola za period od decembra 2026. do avgusta 2027. godine, što je znak da sezonalnost nestaje i da se turističke aktivnosti sada protežu na cijelu godinu.

Plata nije jedini razlog za odlazak na rad u Andoru. Strani radnici uživaju čvrste garancije definisane Zakonom o radnim odnosima: radnu sedmicu od 40 sati, 30 dana godišnjeg odmora i kompletnu socijalnu zaštitu preko Andorske blagajne socijalnog osiguranja (CASS), koja pokriva zdravstveno osiguranje, nezaposlenost i penziju. Doprinos radnika iznosi 6,5%.

Porez na dohodak je i dalje nizak: ne plaća se na neto osnovicu do 24.000 evra, dok je maksimalna stopa poreza 10%.

Pošto Andora nije članica Evropske unije, nijedna nacionalnost nema automatsko pravo na rad, ali državljani EU uživaju u pojednostavljenim procedurama. Zahvaljujući bilateralnim sporazumima, Francuzi, Španci i Portugalci imaju olakšane uslove, posebno kada je riječ o spajanju porodice.