Novi energetski šok ponovo otvara pitanje koliko je Evropa spremna za mogući udar pred početak zime.

Novi skok cijena povezuje se sa eskalacijom sukoba između SAD i Irana i sve većim rizikom za transport nafte i gasa kroz Ormuski moreuz.

Prema dostupnim podacima, tokovi nafte kroz moreuz pali su sa oko osam do devet miliona barela dnevno na manje od dva miliona. To je snažan udarac za globalno tržište. Međunarodna agencija za energetiku navela je da su u julu širom svijeta komercijalne zalihe pale za 69 miliona barela, dok je oko 8,3 miliona barela dnevne proizvodnje nafte na Bliskom istoku ostalo van proizvodnje. Ni povećanje proizvodnje u drugim dijelovima svijeta ne bi moglo preko noći nadoknaditi toliki gubitak. Ukoliko sukob potraje, cijene bi mogle ostati iznad 100 dolara pa čak i dodatno rasti.

Evropska skladišta gasa pred zimom

Poseban problem za Evropu predstavlja prirodni gas. Njegova cijena je od početka rata na Bliskom istoku porasla za više od 100 odsto, a fjučersi za isporuku narednog mjeseca na holandskom tržištu dostigli su 80,98 evra po megavat-času, uz dnevni rast od 6,8 odsto.

Rast dolazi u nezgodnom trenutku, jer evropske zemlje pokušavaju da dopune skladišta pred početak sezone grijanja. Ona su popunjena 67 odsto, dok je u Njemačkoj taj nivo svega 53 odsto. Evropa će, osim toga, morati da se takmiči sa azijskim kupcima za isporuke tečnog prirodnog gasa. Hladnija zima ili veća potrošnja struje mogli bi dodatno pojačati konkurenciju za raspoložive količine LNG-a.

Ukoliko poremećaji u Ormuskom moreuzu potraju tokom zime, cijena gasa mogla bi se kretati između 100 i 150 evra po megavat-času. Ipak, malo je vjerovatno da će biti ponovljen ekstrem iz 2022. godine, kada je evropski TTF nakratko prešao 300 evra. Prije četiri godine Evropa se suočila sa naglim gubitkom velikog dijela ruskog gasa i morala da gradi novu infrastrukturu za uvoz LNG-a. Danas problem nije toliko vezan za jednog proizvođača, već za ograničenu ponudu na globalnom tržištu. Evropa je sada izloženija konkurenciji za raspoložive količine LNG-a nego riziku od potpunog prekida snabdijevanja.

Posljedice bi mogle trajati i nakon smirivanja sukoba

Ekonomista Branislav Jorgić kaže za „Glas Srpske“ da sadašnji problem nije samo posljedica najnovije eskalacije, već da na svjetskom tržištu već duže postoji manjak energenata. On upozorava na to da su dodatni problem oštećeni prerađivački kapaciteti na Bliskom istoku, ali i dio rafinerija u Rusiji, što stvara dodatni pritisak na tržište naftnih derivata i dizela. Jorgić smatra da bi čak i eventualno smirivanje sukoba imalo ograničen i postepen efekat na cijene. Prema njegovim riječima, posljedice poremećaja na energetskom tržištu mogle bi se osjećati i tokom 2027. i 2028, iako bi pritisak na cijene tada bio znatno manji.

– Mnogo će zavisiti i od vremenskih prilika. Blaga zima omogućila bi da lakše bude prebrođen period smanjenih zaliha, dok bi oštra značajno povećala pritisak na snabdijevanje. Dodatni faktor mogu biti proizvodnja iz hidroelektrana i raspoloživost vode za hlađenje nuklearnih elektrana – istakao je Jorgić.

Obnovljivi izvori ne otklanjaju zavisnost od uvoza

Evropa je u međuvremenu značajno povećala proizvodnju struje iz obnovljivih izvora, koji su tokom 2025. činili gotovo polovinu proizvodnje električne energije. Ipak, prelazak na sunce i vjetar sam po sebi ne rješava problem energetske bezbjednosti, jer Evropa i dalje zavisi od uvoza nafte i gasa.

Zbog toga bi, kako kaže Jorgić, novi talas rasta cijena mogao ponovo postati jedan od glavnih rizika za evropsku ekonomiju. Za BiH i druge zemlje regiona koje su trgovinski oslonjene na Evropsku uniju to bi značilo veće troškove goriva i proizvodnje, što bi se relativno brzo moglo preliti i na cijene robe i usluga. Najveće pitanje sada je koliko će potrajati poremećaji na Bliskom istoku. Ako dođe do smirivanja sukoba i normalizacije saobraćaja kroz Ormuski moreuz, dio sadašnjeg cjenovnog udara mogao bi biti ublažen. Ako se, međutim, blokada produži i uđe u zimske mjesece, Evropa bi mogla ponovo da se suoči sa ozbiljnim energetskim i ekonomskim pritiscima.

Alternativne rute

Proizvođači nafte iz Zaliva pokušavaju da preusmjeravanjem isporuka ublaže poremećaje u Ormuskom moreuzu. Izvoz preko egipatske luke Sidi Kerir u avgustu je više nego udvostručen, na 2,14 miliona barela dnevno, dok su isporuke Iraka dostigle oko 2,34 miliona barela. SAD, Kanada i Gvajana trebalo bi ove godine da povećaju proizvodnju za oko 1,4 miliona barela dnevno. Ipak, kako upozoravaju stručnjaci, alternativni pravci teško mogu brzo nadoknaditi gubitke iz Ormuskog moreuza.

(Glas Srpske)