Do tada se napad velikih razmjera na američko tlo smatrao nezamislivim. Šok koji je izazvao 11. septembar zauvijek je promijenio Ameriku, ali i svijet, u kojem je počeo globalni rat protiv terorizma.

Nakon napada Amerika je izvršila invaziju na Avganistan radi svrgavanja talibana, koji su odbili zahtjev te zemlje da protjeraju vođu Al Kaide Osamu bin Ladena. Bin Laden je odgovornost za napad 11. septembra preuzeo 2004. godine, a kao motiv naveo je podršku Izraelu i prisustvo američke vojske u Iraku i Saudijskoj Arabiji.

Bin Laden je ubijen deset godina kasnije u Pakistanu, u raciji koju su sprovele američke snage, a rat u Avganistanu okončan je povlačenjem američke vojske i ponovnim uspostavljanjem talibanskog režima.

Dvojica Srba među žrtvama

Napadi pripadnika Al Kaide počeli su udarima dva oteta aviona u kule Svjetskog trgovinskog centra u Njujorku, nakon čega je uslijedio udar trećeg aviona na zgradu Pentagona u Vašingtonu. Na kraju je oboren avion u Pensilvaniji.

Iz Kula bliznakinja u Njujorku svega je 20 ljudi, koji su se nalazili na spratovima iznad mjesta udara, uspjelo bezbjedno da napusti zgrade prije nego što su se urušile. Među brojnim žrtvama koje svijet oplakuje svakog 11. septembra bila su i dvojica Srba. Ovo su njihove priče.

"U ruševinama našli samo dijelove tijela i pantalona"

Vladimir Tomašević rođen je 25. januara 1965. godine na Kosovu i Metohiji. Kao četvorogodišnji dječak, sa roditeljima i mlađom sestrom Jelenom, preselio se u Beograd, gdje je diplomirao na Elektrotehničkom fakultetu. Zatim se preselio u Kanadu, gdje je radio na razvoju softvera.

Brzo je napredovao u službi i postavljen je za potpredsjednika kompanije "Optus biznis solušn". Sa suprugom Tanjom živio je u Torontu, a u slobodno vrijeme bavio se tenisom i golfom.

Kobnog 11. septembra 2001. godine doputovao je u Njujork kako bi prisustvovao seminaru iz informacione tehnologije. U trenutku napada bio je na posljednjem spratu jedne od Kula bliznakinja, u prostorijama koje su se zvale "Prozori svijeta".

Tanja je sjedila u njihovoj dnevnoj sobi u Torontu i gledala vijesti o napadu, znajući da se njen suprug nalazi na vrhu jedne od zgrada.

cghmvm

"Ne mogu da se sjetim da li sam mislila da je to film. To je jedan od onih trenutaka koje vaš mozak ne registruje. Samo sam sjedila tamo, zaleđena", ispričala je u jednom od intervjua koje je nakon nesreće dala za kanadske medije.

Narednih devet mjeseci djelić nje vjerovao je da je Vladimir preživio. U glavi je konstruisala scenario prema kojem je njen suprug uspio da izađe iz zgrade, ali sa povredama zbog kojih je izgubio pamćenje. Kada je nekoliko dana poslije nesreće otišla u Njujork, potajno se nadala da će ga sresti.

Međutim, u junu 2002. godine pretraživači su u ruševinama pronašli ono što je ostalo od čovjeka kojeg je voljela – desni kuk, dio koljena i komad pantalona.

"Svaki dan je 11. septembar"

"Do tada mi je bilo dozvoljeno da vjerujem. Nakon toga mi je i to oduzeto", ispričala je svojevremeno za "Gloub end mejl".

Stalno je razmišljala o statističkoj vjerovatnoći da se njen suprug, koji nikada ranije nije bio u Njujorku, baš tamo nađe na dan napada.

"Ne prođe sat da ne pomislim na njega. Svaki dan je 11. septembar", rekla je Tanja.

Andrija Tomašević, otac nastradalog Vladimira, ispričao je za "Politiku" da su vlasti Njujorka poslije terorističkih napada smatrale da neće biti moguće pronaći posmrtne ostatke nastradalih, pa su zato svim porodicama žrtava ponudile urne sa zgarišta srušenih Kula bliznakinja.

Porodica Tomašević je to prihvatila, pa je u novembru 2001. godine na Topčiderskom groblju položila urnu koja je stigla iz Njujorka.

Vlasti Njujorka premjestile su ostatke Svjetskog trgovinskog centra na jedno ostrvo na rijeci Hadson, gdje su traženi DNK uzorci nastradalih. Tamo su pronađeni prvi posmrtni ostaci Vladimira Tomaševića, a kasnije je pronađeno još nekoliko dijelova njegovog tijela, koji su sahranjeni pored urne.

"Avion je udario u zgradu, pokušaćemo da se evakuišemo"

Bojan Kostić se u trenutku prvog udara otetog aviona u Svjetski trgovinski centar nalazio na 104. spratu, u kancelarijama čuvene brokerske kompanije "Kantor Ficdžerald".

Minut poslije strahovite eksplozije Bojan je telefonom pozvao svoju vjerenicu, Šveđanku Suzan, i mirnim glasom joj ostavio poruku na sekretarici:

"Avion je udario u zgradu, pokušaćemo da se evakuišemo."

Njegovo tijelo nikada nije pronađeno, a on je, zajedno sa hiljadama ljudi nestalih u ruševinama, proglašen mrtvim.

Bojan je rođen 1968. godine u Beogradu, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Kao jedan od najtalentovanijih omladinaca u košarkaškoj školi "Partizana" dobio je stipendiju na Univerzitetu Ajova, gdje je jednu sezonu igrao košarku i školovao se, ali se potom teško povrijedio i morao da završi sportsku karijeru.

U Njujorku, u koji se zaljubio kada je ugledao Grand Armi Plazu, radio je kao trgovac. I u Suzan se zaljubio na prvi pogled, pa ju je iste večeri pitao da se doseli kod njega.

Veče prije napada, Suzan je provjeravala njegovo znanje, budući da se spremao da polaže test za dobijanje američkog državljanstva. Uspješno je odgovorio na sva pitanja.