U životu, pa i u sportu često nedostaje vremena za introspekciju. Ide se sa turnira na turnir, iz meča u meč, iz pobjeda u poraze i obrnuto.

[caption id="attachment_25321" align="alignnone" width="900"] Foto: Epa[/caption]

Istina, tako se danas živi, suviše brzo, ali to je pogubno. Nema se vremena za preispitivanje, da se stane ispred ogledala i postave pitanja na koja je neophodno dati detaljne, iscrpne odgovore.

Upravo je to sada, možda čak i više nego ikada, potrebno Novaku Đokoviću.

Najjači sportista na mentalnom planu je Novak Đoković. Prešao je trnovit put koji ga je učinio takvim kakvim jeste i danas je najbolji teniser svih vremena.

Ipak, i on je samo čovjek. U finalu US Opena poražen je od Daniila Medvedeva i prekinut je njegov san o kalendarskom slamu. Slomio se Novak u tom finalu, emocije su ga preplavile, očiju punih suza odigrao je finiš meča.

Nisu to bile samo suze zbog poraza od Rusa. Skupilo se tada u njemu sve, vjerovatno i ono o čemu nikada nikome nije govorio. Bio je istovremeno srećan i tužan, ponosan i razočaran, nadmoćan i inferioran.

Srećan, ponosan i nadmoćan zbog svega što je postigao u životu kako na poslovnom, tako i na privatnom planu. Tužan, razočaran i inferioran, jer nije u stanju da pruži svoj maksimum u meču karijere, meču kada je napokon imao publiku uz sebe.

Suze na konferenciji za medije nakon poraza u finalu zaboljele su svakog ko sa lijeve strane ima srce, a ne kamen. Đoković se rasplakao kada je govorio o djeci. Možda nikada iskrenije nije pričao o porodici i naveo nas sve da pomislimo da je i on samo čovjek od krvi i mesa.

Cijeli život posvetio je tenisu i cilju da postane najbolji. Uz mnogo odricanja, uspio je. Možda nije bio tu, kada su Stefan i Tara prvi put izgovorili "tata", možda je propustio da vidi kako mu se dječica prvi put smiju, možda je u tim momentima koje svako razumno biće treba da razumije, bio na teniskom terenu gdje je vodio žestoku borbu protiv velikih rivala.

Razumljivo je da se sada slomio i da se osjeća prazno. Otuda i ne čudi izjava što nema plan za nastavak sezone.

Sada je Novaku, vjerovatno više nego ikada, potrebnije da se zagleda u sebe i vidi kako i šta dalje.

Svima je kristalno jasno da apsolutno od Đokovića zavisi da li će osvajati velike trofeje. Uz dužno poštovanje prema rivalima, kada je Novak na vrhuncu teško da bilo ko može da mu se suprotstavi.

Do kraja sezone ostali su mastersi u Indian Velsu i Parizu, kao i Završni turnir u Torinu.

Gotovo je sigurno da će Novak propustiti Indian Vels koji počinje 4. oktobra.

Ali, hoćemo li ga gledati u prestonici Francuske i na turniru osmorice najboljih?

Ukoliko želi da i ovu godinu završi na prvom mjestu ATP liste, odgovor bi morao da bude potvrdan.

Osvajač 20 Grand slam trofeja je prošle godine na Finalnom mastersu u Londonu izgubio u polufinalu od Dominica Tima, pa bi sa tri pobjede više (izgubio i u grupi od Daniila Medvedeva) mogao daleko da podeblja prvo mjesto ATP liste i ATP trke. Ovaj turnir bi potencijalno Novaku mogao da donese 1.500 bodova, od čega čak 700 novih.

Tako bi Đoković gotovo izvjesno sedmi put u karijeri godinu završio kao najbolji na svetu, čime bi oborio još jedan rekord. Trenutno je izjednačen sa Pitom Samprasom sa po šest ovakvih učinaka.

Prošle godine u Parizu nije igrao, pa ne brani nijedan bod i sada je teško naslutiti da li će ove godine tamo zaigrati.

U ovom momentu Novak od drugoplasiranog Medvedeva ima 1.353 boda više.

Ono što je optimističan znak jeste što je Đoković po dolasku u Beograd odmah počeo da trenira.

Nema nikave dileme da će Novak donijeti najbolju odluku kada je u pitanju nastavak sezone.

Nebrojano puta je dokazao da je iz poraza izlazio samo jači. Nema razloga da tako ne bude i ovoga puta.