Susret je lišen takmičarskog značaja, jer su izabranice Sandre Kolaković već obezbijedile plasman na kontinentalnu smotru, ali će u centru pažnje biti Dragana Cvijić koja igra posljednju utakmicu za reprezentaciju.

Jedna od najboljih srpskih rukometašica u ovom vijeku ostavila je dubok trag u nacionalnom timu, iako nije uvijek bila dio njega. Bila je i dio ekipe koja je zabilježila najveći uspjeh ženskog rukometa od osamostaljenja Srbije srebro na Svjetskom prvenstvu. Odigrala je 131 utakmicu, postigla je 384 gola i došlo je vrijeme za kraj.

"Ma, nećemo praviti neku famu od toga, utakmica kao svaka druga, prva, posljednja, nema tu neke razlike", rekla je Cvijić za Sportski žurnal.

Međutim, ipak nije ista. "Vidjećemo, ne isključujem mogućnost da će mi se svijest promijeniti onog trenutka kad istrčim na teren ili kad se utakmica završi. Trenutno razmišljam samo da pobijedimo Ukrajinu i ovjerimo plasman na Evropsko prvenstvo."

Bilo je i lijepih i ne toliko lijepih momenata. "Nekada je bilo dobro, nekad loše, bilo je utakmica kad nisam bila zadovoljna sobom, ali jedno je sigurno, u svakom meču davala sam maksimum i borila se do posljednjeg atoma snage. Kad god sam igrala za reprezentaciju imala sam posebnu emociju, želju, o motivu je suvišno i govoriti. Istina, krila sam da sam povrijeđena samo da bih igrala, nebrojeno puta mislila da ću od bolova da se onesvijestim, ali nije bilo te sile da me spriječi da dođem. Jednostavno, poziv u reprezentaciju uvijek se razlikovao od svih drugih i budio je posebne emocije."

Naravno da je u posebnom sjećanju Svjetsko prvenstvo u Beogradu 2013. "Nešto nestvarno, čarobno i te dane ću pamtiti dok sam živa. Bilo bi lijepo da svaki sportista može da osvoji medalju kod kuće, pred svojim ljudima, punom halom… Čini mi se da je tad čitava zemlja disala kao jedno, kad se sjetim onako pune Arene na finalu kad smo oborile rekord, ma prelijepa sjećanja. Pored medalje, zauvijek ću pamtiti druženja u reprezentaciji, jer je to nešto što ću nositi čitav život. Stekla sam veliki broj pravih prijatelja, kad se osvrnem stvarno sam imala nezaboravne dane u državnom timu. Uvijek sam jedva čekala okupljanje, taj poziv, samo da dođem da budem s djevojkama i da možemo da provedemo vrijeme zajedno."

U bogatoj karijeri igrala je za Crvenu zvezdu, Krim, Budućnost, Vardar, Bukurešt, CSKA i od 2022. je u Ferencvarošu. U dresu podgoričke Budućnosti dva puta je osvojila Ligu šampiona.

(Sport klub)