Podsjetimo, u petak je nekoliko minuta prije podneva došlo do tragedije kada se obrušila nadstrešnica na ulazu u zgradu stanice. Iz za sada nepoznatog razloga, u sekundi je pala betonska nadstrešnica teška nekoliko tona i poklopila putnike koji su čekali prevoz.

Ispod ruševina više od 80 spasilaca izvukli su tijela žrtava, a brojka crna – 14 stradalih među njima i djeca.

– Sam Bog me je spasao. Niko drugi, vjerujte. Krenula sam to jutro po neke potrepštine u Novi Sad, kao što obično i radim. Došla sam na stanicu prekjuče oko 11.25 časova i sela na jednu od klupica. Dijelila sam je sa jednim starijim čovjekom. Sjedim i razmišljam da li sam kupila sir, pogledam u kesu i vidim da nisam. Ustanem, pa onda sjednem, pomislim ko će se sad vraćati opet na pijacu i to zbog sira, ali opet nešto me kopka i odlučim da ipak propustim taj autobus i da odem onim kasnije – kaže sagovornica dok su joj oči vidljivo otekle od plakanja i nastavlja:

– Sve što sam vidjela jeste da padam. O Bože, mogla sam da poginem. Sjedila sam tu ispod prije nekoliko trenutaka. Prebljedila sam, znam da me je neki čovjek pridržao. Pitao me je da li sam dobro, nisam mu ništa rekla, htjela sam ali glas nisam mogla da pustim – kaže u jednom dahu ona opisujući njen šok nakon što je vidjela ruševine ispred stranice.

– Ja se ne sjećam kako sam poslije došla kući. Poslije mi je muž pričao da se plašio da sam nastradala jer mu se nisam javljala na telefon, a rekla sam mu da čekam autobus i da dolazim. Nije znao da sam se vratila po sir. Išao je da me traži, preživio je agoniju.