Sam brine o njima i trudi se da im obezbijedi sve što im je potrebno

Milan Đurđević (45) iz sela Osladić pored Valjeva, čovek koji je 1999. godine proveo 200 dana na ratištu na Kosovu, danas bije svoju najtežu bitku – brigu o desetoro djece, s kojima je ostao sam nakon smrti supruge. Uprkos teškim uslovima, ne odustaje, trudi se da im obezbijedi sve što im je potrebno i ne dopušta da ih bol i gubitak slome.

Njegova porodica živi između sjećanja i svakodnevne borbe. Dok se starije kćerke i sedamnaestogodišnji sin nalaze u Valjevu gdke rade i studiraju, mlađi su uz Milana, još nesvkesni da se majka nikada neće vratiti.

"Teško je ali radi djece moram da budem jak, da izdržim, da izvedem na pravi put koliko budem mogao. Najpotrebnije je da izbuši arterski bunar. Da bih bio siguran djecu sutra imaju vodu, da mogu da okupam djecu, da ne bih morao da idem da dovozim vodu 6-7 km ili da tražim nekoga ko će mi dovući" govori skromni Milan.

"Majka je majka"


Mlađa djeca još uvijek nisu apsolutno svjesna da se mama neće vratiti. Vesela su i uhranjena. Ipak, pored sobe gdje oni spavaju, nalazi se soba u koju ulazi samo brat i najstarija sestra da se isplaču i razgovaraju sa maminom slikom.

23-godišnja Ivana, koja takođe radi u Osečeni, najviše je u kući i brine o sestrama. Priznaje, teško podnosi gubitak mame:

"Majka je majka. Sve ovo stižemo oko djeca i to, ali drugačije bi bilo da je ona tu".

U kući svako ima svoje zaduženje


Kako bi lakše funkcionisali, svako ima svoje zaduženje.

"Ja usisavam i to, a Sara pakuje igračke. Ja postavljam sto, a Ivana pere i kači veš", govori ona za Jutjub kanal "ProdukcijaDE"

Iako Milan ima zemlju koju obrađuje, nadniči i uspjeva da se brine o djeci, svaka pomoć mu je dobro došla, a nerijetko je i dobija od dobrih ljudi.

Radinka je sahranjena na porodičnom groblju iza kuće. Od tada do danas kuhinjske roletne su spuštene, jer kćerkama je preteško da svakodnevno kroz prozor gledaju na majčin grob, piše Jutjub kanal "ProdukcijaDE".