Od sina, koji je u zatvoru, saznala je da ima unuka i odmah krenula da ga traži.

Priča malog Peđe mogla je da nema srećan kraj! Ipak zahvaljujući pismu koje je stiglo njegovom ocu u zatvoru i upornosti njegove bake, dječak iz Zvečanske dobio je topli dom i svu ljubav svoje porodice.

Nesreća porodice Milošević počela je kada je Marici i njenom sinu kćerka oboljela od kancera. Kako su bili posvećeni njoj i njenom liječenju, sin je ostao "zapušten".

Sinu u zatvoru stiglo pismo da ima sina


- Kako je ona umrla, tako su počeli problemi. Sin je bježao iz kuće, tražio je društvo na ulici, bio je u zatvoru i kada je izašao iz zatvora, bio je sa tom gospođom koja je rodila njemu sina, živjeli su zajedno 9 mjeseci, prije nego što je on opet završio u zatvoru. Mi ništa o njoj nismo znali - priča baka Marica kroz suze.

Nakon dvije i po godine boravka u zatvoru, njenom sinu stiže pismo.

https://aloonline.ba/vijesti/zlostavljanje-djece-bez-roditeljskog-staranja/

- Ona je poslala pismo mom sinu u zatvoru da se njihov sin nalazi u Zvečanskoj, rekla mu je da se zove Predrag i da je ona njega odmah po rođenju ostavila, nije ga ni u ruke uzela. Sin me je odmah pozvao da odem da vidim šta se dešava. Ja sam to i uradila, ali sam bila u šoku, nisam vjerovala da imam unuka. Potvrdili su mi u Centru za socijalni rad da to jeste moj unuk - priča Marica.

Prvi susret sa unukom


Prisjeća se i svog prvog susreta sa unukom Peđom u Zvečanskoj.
- Odmah sam odatle otišla u Zvečansku kod socijalnog radnika. Ispričala sam mu situaciju, on mi je potvrdio sve. Rekao mi je da mu je čudno da niko nije došao dvije i po godine da ga obiđe, ja sam mu objasnila da mi nismo ni znali. Dozvolio mi je tada da vidim svog unuka, odveo me je u sobu gdje su djeca. Ja sam njega odmah prepoznala, on je isti moj sin. On je krenuo prema meni rukama da ga uzmem u ruke. Kad tad nisam dobila infarkt, neću nikada - prisjeća se baka Marica.

"Bog mi je uzeo kćerku, ali mi je dao unuka"


Marica je odmah angažovala advokata, a njena borba za unuka trajala je pune dvije godine, nakon čega joj je sud dodijelio starateljstvo.

Ali, ni tu nije bio kraj njenim problemima.

- Sud je donio odluku da sam ja staratelj djetetu, ali onda me je Centar za socijalni rad maltretirao. Tražili su DNK, nisu mi davali dijete, da treba na upoznavanja dolazim, pa da ga uzmem ujutru pa da ga vratim uveče. Dva mjeseca su mi pravili problem. On to u početku nije shvatao, ali kako je rastao, već je počeo da bude svjestan. Kada sam ga dovela iz Zvečanske kući, on nije znao šta je to frižider, tuš kabina, šporet.. Bog mi je uzeo kćerku, ali mi je dao unuka - kaže Marica.

BONUS VIDEO: