Mauro Morandi dugo je u njegovoj rodnoj Modeni radio kao profesor fizičkog, ali je frustriran smijerom u kojem je išao svijet oko njega, u poplavi materijalnih vrijednosti, poželio da nađe neko drugačije mjesto za miran život, povezan s prirodom.

Kad je 1989. svojim brodom krenuo do Polinezije, želio je da pobjegne što dalje od konzumerizma. Međutim, ispostavilo se da bar geografski uopšte nije otišao daleko – jer, desilo se to da je doživio brodolom pored ostrva Budeli.

Na Budeliju je ugledao njegovu danas poznatu plažu s ružičastim pijeskom, bio je fasciniran ljepotom ostrva i shvatio da je to – njegova Polinezija. Na ostrvu je živio jedino čuvar koji se spremao u penziju, pa se Morandiju sve složilo – delom je preuzeo posao od njega i ostao tamo da živi u nekadašnjem skloništu iz Drugog svjetskog rata.

Samotnjački, ali ispunjen život

Odluka, doduše, nije bila jednostavna. Morandi je znao da na Budeliju neće imati struju, vodu u kući, da će na ostrvu vjerovatno sve vrijeme živjeti sam. Tako je i bilo. Trideset i dvije je godine proveo sam, primajući povremene posjete.

Ali, Morandi je imao ispunjen i smislen život. Ustajao je u praskozorja, obrađivao baštu, skupljao kišnicu, čistio je plaže od smeća koje bi donijelo more, osjećao je da je njegov posao da čuva ostrvo.

Vremenom, kako se pročulo za njega, na ostrvo su svraćali izletnici, zaintrigirani i ostrvom i Morandijevim načinom života. Vodio je ljude po Budeliju, učio ih o osjetljivom ekosistemu ostrva.

Odlazak s ostrva

Problemi i pritisci da napusti ostrvo počeli su 2017, a 2021. je deložiran nakon dugotrajnog sukoba s vlastima nacionalnog parka La Maddalena, koje su planirale da na ostrvu naprave centar za posjetioce.

U javnosti je, s druge strane, pokrenuta peticija, tražilo se da se Morandiju dopusti da ostane na ostrvu, kampanja je zaživela i van granica Italije, peticiju su potpisale hiljade ljudi. Ipak, Morandi je, naloženo je, morao da napusti Budeli.

Preselio se u jednosobni stan na La Maddaleni, najvećem u arhipelagu od sedam otoka na sjevernoj obali Sardinije.

Posljednje godine

Čovjek koji je decenijama živio sam i uglavnom odsječen od svijeta tad je zaključio da o ljepotama Budelija treba da proširi glas, da tako može da edukuje širu javnost o važnosti očuvanja prirode. Napravio je profil na društvenim mrežama koji je vrlo brzo privukao pažnju mnogih, Morandi je postao svojevrsna inspiracija.

„Nikad zapravo nije gotovo. Ja sam živi dokaz da je i drugačiji, novi život moguć. Uvijek možete početi ispočetka, čak i ako imate više od 80 godina, jer postoje druge stvari koje možete doživjeti, potpuno drugačiji svet od onog što je oko vas“, rekao je 2021. za CNN, a priznao je i da je „ponovo otkrio zadovoljstvo uživanja u svakodnevnim udobnostima“.

Pred kraj života, nakon što je pao i imao zdravstvenih problema, živio je u domu za stare u mjestu Sasariju na Sardiniji. Umro je dva dana nakon novogodišnjih praznika, u njegovoj rodnoj Modeni, prenosi Stil.