"Dosije 192" je podkast koji se bavi istinitim zločinima iz Srbije. Svake nedjelje, novinari Nemanja Gavrilov i Milan Đuričić otvaraju po jedan dosije - o slučajevima koji su potresli zemlju i region.

Kroz detaljnu istragu, predstavljaju život žrtve, motiv počinioca, kao i okolnosti koje su dovele do zločina.

U prvoj epizodi, bavili su se upravo slučajem "Banatske veštice", prve žene serijske ubice u Srbiji.

Ko je bila Baba Anujka?

U srcu Banata, u selu Vladimirovac, živjela je žena čije ime i danas izaziva strah i fascinaciju.

Ana Draksin, poznata kao Baba Anujka, bila je prva žena serijski ubica u Srbiji, odgovorna za smrt više od 150 ljudi krajem 19. i početkom 20. vijeka.

Rođena u Rumuniji, postala legenda Banata

Ana Draksin rođena je 1838. godine u Malovățu, u današnjoj Rumuniji. Njena porodica bila je imućna, a ona sama obrazovana i talentovana za hemiju. Kao mlada djevojka, preselila se sa porodicom u Vladimirovac, gdje je nastavila školovanje i stekla reputaciju obrazovane žene koja govori više jezika.

Nakon udaje za imućnog seljaka, Ana je postala udovica i naslijedila njegovu imovinu. U svojoj kući je uredila laboratoriju u kojoj je proučavala biljke i hemikalije, razvijajući vještine koje će kasnije koristiti za mračnu svrhu.

„Bajana vodica“ – smrtonosni napitak

Baba Anujka je postala poznata po svojoj „bajanoj vodici“, mješavini vode i opasne supstance, otrova koji je izazivao smrt u roku od nekoliko dana. Ovaj napitak prodavala je ženama koje su željele da se riješe svojih muževa, najčešće zbog nasilja ili nepoželjnih brakova. Žrtve su obično bile mladi i zdravi muškarci, a smrt je djelovala prirodno, što je omogućilo da zločini ostanu neotkriveni.

Za određivanje doze, Anujka je koristila težinu žrtve, što je omogućilo precizno doziranje otrova.T o je pitanje koje je uvijek postavljala pred smrt i znala je da sa tim nema greške. Njen „posao“ bio je dobro organizovan – imala je agentkinju koja je pronalazila klijentkinje i dovodila ih do nje. Cijene su varirale, ali su bile visoke, što je omogućilo Anujki da živi u luksuzu.

Oblačno nebo nad Vladimirovcem te 1928. godine činilo se da pritiska zemlju svojim sivim teškim pokrivačem. Temperatura je bila tek oko 10 °C, a hladan vjetar šuštao je kroz pusta dvorišta dok su istražitelji koračali ka kući Baba Anujke. Unutra, mračna atmosfera obećavala je otkrivanje tajni koje su vijekovima bile skriveni iza vrata njene kuće, piše Lepa i srećna.

Pretres je počeo u spavaćoj sobi, prošao kroz dnevne prostorije, sve do podruma. I tada su ih ugledali: mala flašica sa tečnošću boje kafe i hartijica sa crnim prahom, pažljivo prosutim pred njima. Činilo se da i sama kuća zadrhti pod težinom tajne koju je krije — ovaj prah bio je dokaz koji je mogao da sruši čitavu legendu. Zapečaćen opštinskim pečatom, svjedočio je o mračnom umu žene koja je znala da upravlja smrću kao zanatom.

U 15 časova, neposredno pred sudom u Alibunaru, Baba Anujka je davala svoj iskaz. Glas joj je bio smiren, gotovo hladan. Nije bilo straha, samo proračunata odbrana:

„Prije dvije nedjelje, kad je počeo vašar u Debeljači, došla je Ljubina Milankov sa još dva čovjeka… jedan od njih me je molio da mu ‘radim sa nečistim’ da bi mu umro otac… Ja sam rekla da to nikad nisam radila i da neću raditi…“

Ali narednog dana, Svetozar Cveta Prokin iz Dobrice razotkriva drugo lice ove priče. On, Ljubina i Mladen, došli su da „iskušaju“ otrov. Anujka je u tom trenutku pokazala hladnokrvnu spretnost: obećala je otrov koji ljekari nikada ne bi mogli da otkriju. Njene riječi odzvanjale su sudnicom:

„…Jest, to ne mogu nikada pronaći…“

I kao da nije dovoljno, žena od stotinu godina pokazala je zagonetnu i mračnu moć: pokušala je da potkupi, zaprijeti i zastraši Ljubinu, kao da svaka soba kuće čuva svoju tajnu, a svaki predmeti u njoj skriva smrtonosnu priču. Podbradak joj je zadrhtao, oči iskolačene, glas zagonetan i hladan:

„Čuvaj se, kad je tako. Ne šali se sa vradžbinom. Planuće puška kroz prozor i ubiće te…“

Tog dana, kroz mrak i sumnju, razotkrivena je istina: kuća Baba Anujke više nije bila samo dom, već scena mračnog zanata — zanata smrti, proračuna i ljudske zavisti. I svaki predmet pronađen tog aprila, svaka kap tečnosti i zrno praha, postali su znak da je misterija konačno dobila lice.

Suđenje i posljednji dani

Kada je 1928. godine uhapšena, Baba Anujka već je bila žena sa stotinu lica — stotinu godina života, stotinu tajni, stotinu mogućih smrti iza sebe. Njena starost nije umanjila strah koji je širila: sudnica u Pančevu zadrhtala je pod težinom priča o žrtvama, otrovima i misterioznim „bajanama“.

Suđenje je počelo u tišini koja je bila teža od riječi. Svaki svjedok koji je ulazio u sudnicu pratio je njene pokrete, tražio u očima staračke bore tragove griže savijesti. Ali Anujka je stajala mirno, proračunato, gotovo nepristupačno, kao da decenijama vježbala upravo ovaj trenutak.

Dokazi su bili neoborivi: hartijice sa crnim prahom, flašice sa tečnošću boje kafe, svjedočanstva koji su opisivali njen smrtonosni zanat. Ipak, sud je bio milostiv prema njenoj starosti. Prvobitno osuđena na 15 godina zatvora, Baba Anujka je provela osam godina iza rešetaka. Za mnoge, kazna je bila simbolična — kako kazati „sudila“ se stogodišnjakinji čiji život sam po sebi već liči na bajku, ali mračnu i smrtonosnu.

U zatvoru je vrijeme prolazilo polako. Anujka je posmatrala druge zatvorenike, ali njena pamet i oštrina ostali su netaknuti. Vjerovala je da će izaći, i izašla je. Godine i iskustvo učinili su je mudrom u igri preživljavanja — i konačno, 1936. godine, puštena je da provede posljednje dane života u svom domu u Vladimirovcu.

Njena smrt, 1. septembra 1938. godine, od senilne demencije, označila je kraj života koji je bio legendaran. Legenda žene koja je znala da barata smrću sa istom lakoćom kojom je drugi barataju običnim životom. Čak i nakon što je umrla, priče o Baba Anujki nastavile su da žive u šaptu sela, u pričama koje su upozoravale: znanje i moć u pogrešnim rukama mogu stvoriti čudovište.

Danas, kada se prisjetimo njene kuće, njene laboratorije i zagonetnih otrova, osjećamo hladan dah prošlosti. Baba Anujka nije samo istorijska ličnost — ona je mračna legenda, simbol tajni koje čovjek krije od svijeta, ali koje uvek na kraju isplivaju na svjetlost dana.