Region

Dirljiva misija glumca iz Banjaluke za Srbe s Kosmeta: Branislav Aleksić stigao u Žitomislić

Ni bolna leđa, ni umorne noge, nisu bile prepreka – vjera u Boga bila je mnogo jača.

Autor: tamara.bogunovic

29.07.2025.22:06

(FOTO) Glumac Milan Vasić postao otac: Supruga Maja rodila sina, evo koje ime su mu dali

Prethodna vijest

(FOTO) Džesika Alba uživa u Meksiku sa novim partnerom

Sledeća vijest

Svoje hodočašće od Novog Sada do manastira Žitomislić u Hercegovini, u trajanju od 20 dana, ostvario je banjalučki glumac i profesor Branislav Aleksić, koji je svoj put posvetio braći Srbima na Kosovu i Metohiji i prikupljanju donacija za porodicu Krstić, školu "Blagoje Radić" i manastir Svetog Spiridona.

U ovim neizvjesnim vremenima, put hodočašća se višestruko isplatio. I po suncu i po kiši, i po ravnom i po tunelima, i kroz nepristupačna područja – sve je prošao.

Branislav Aleksić stigao je u Mostar 20. dana hodočašća, kako je i planirao, a tokom putovanja su mu pomagali mnogi dobri ljudi koji su mu davali hranu i konačište, a i brojni manastiri su mu otvorili vrata i nahranili mu dušu – ne samo hranom, nego i Božijom promisli.

Sutra, na Ognjenu Mariju, pomoliće se u manastiru Žitomislić

Sutra, na Ognjenu Mariju, ako Bog da, Branislav će – nakon kafe sa porodicom – nastaviti ka manastiru Žitomislić. Tamo ga čeka mir. Tamo ga čeka molitva. Tamo ga čeka zemlja koja ga je zvala sebi.

Nadamo se da će oko deset sati ujutro ugledati zidine manastira, osjetiti miris tamjana i čuti šapat predaka koji su tu zakopani. Dan će provesti s ljudima koji su mu vjerovali, sa sveštenstvom koje će ga blagosloviti, i sa sobom – jer niko na ovom putu nije hodao s njim kao što je hodala njegova vjera.

„Samo još malo“ – kako se mjerila predanost

„Nije to bio običan dolazak, ni običan dan. Bio je to trenutak koji se ne mjeri kilometrima, već vjerom, suzama, znojem i molitvama. Tog dana, duša je prešla više nego tijelo – nadvladala je strah, bol, sumnju. Na asfaltu, razapetom između Jablanice i Mostara, ostali su tragovi njegovih koraka, dok je u njemu rasla tiha pjesma zahvalnosti.

Pedeset kilometara. Toliko je tada prešao. Lični rekord, ali i mnogo više od toga – čin predanosti cilju koji nije bio samo Mostar kao tačka na karti, već nešto što je gorjelo u njemu: zov Neretve, zov predaka, zov smisla. Tog dana, da je bilo išta drugačije, ne bi izdržao. Da je vjera zakazala, da su misli posustale – stao bi. Ali Mostar ga je zvao. Neretva ga je vodila. Cilj je bio više od cilja, bio je obećanje. I on je vjerovao.

Molio se u tišini svojih misli, u šumu vjetra i škripi patika. Prisjećao se svake poruke podrške, svake izgovorene riječi koja mu je grijala srce kao ognjište pod planinom. Nije stajao, iako su kiša i vjetar parali drum, automobili ga prskali, a oblaci zaklanjali sunce. I tada bi sebi rekao: „Samo još malo. Samo još malo“ – piše u objavi Trag nomada, koji je pratio svaki Branislavov korak.

Branislav nije samo stigao u Mostar. On je stigao u sebe, prenose Večernje novosti.

Humanitarna akcija za pomoć Srbima sa Kosova i Metohije

Hodočašće Branislava Aleksića bilo je i humanitarnog karaktera. Apelovao je na sve ljude dobre volje da doniraju novac za pomoć Srbima sa Kosova i Metohije, kao i za obnovu manastira Svetog Spiridona i škole „Blagoje Radić“.

Porodicu Krstić iz sela Malo Ropotovo kod Kosovske Kamenice čine otac Nenad sa suprugom Sanjom i djecom – Jovanom, Marijom i Emilijom. Žive skromno od dječijeg dodatka i Nenadove plate, koji je zaposlen kao pomoćni radnik u osnovnoj školi. Kuću koju su naslijedili nije moguće koristiti za život.

– Kuća je stara, trenutno ima pukotine na zidovima, zemljani pod i krov koji prokišnjava. Trudimo se da prema svojim mogućnostima zamaskiramo nedostatke, ali to nije dovoljno – poručuju Krstići.