Više javno tužilaštvo u Beogradu predložilo je danas sudu, u završnoj riječi, da okrivljenog Zorana Marjanovića proglasi krivim za krivično djelo teško ubistvo i osudi ga na maksimalnu kaznu od 40 godina zatvora jer je, kako navode, 2. aprila 2016. godine u Borči na svirep i podmukao način lišio života svoju suprugu Jelenu Marjanović.

Tužilaštvo je takođe predložilo da se Zoranu Marjanoviću odredi pritvor, s obzirom da je za krivično dijelo koje mu se stavlja na teret propisana kazna zatvora preko 10 godina, a, kako navode, način izvršenja i težina posljedice krivičnog dijela su doveli do uznemirenja javnosti koje može ugroziti nesmetano i pravično vođenje krivičnog postupka.

- Uznemirenje javnosti traje u kontinuitetu, od momenta izvršenog krivičnog dijela, pa i u ovom momentu - navodi se u saopštenju tužilaštva i dodaje:

- Tužilaštvo smatra da je dokazalo da je okrivljeni Zoran Marjanović u vrijeme izvršenja krivičnog dijela postupao u stanju uračunljivosti i da je krivično dijelo izvršio sa direktnim umišljajem, jer je bio svjestan šta čini kada je ošećenoj zadao osam rana po glavi, sa osam udaraca metalnim predmetom, koje su u vrijeme nanošenja, u svom ukupnom sadejstvu, predstavljale bezuslovno smrtonosnu povredu, što je on i htio. Podsjećamo da iz kombinovanog (sudskomedicinsko-trasološkog) vještačenja proizilazi da povrede koje su obdukcijom ustanovljene i opisane, a koje su bile uzrok smrti Jelene Marjanović, nanjete dok je ona još bila živa - podsjeća tužilaštvo u završnoj riječi pred presudu.

Na osnovu lokalizacije, rasporeda, izgleda i vrste registrovanih povreda, proizilazi, kako se navodi, da su nastale jedna za drugom u kratkom vremenskom intervalu.

- Svirepost ubistva dokazuje se upravo navedenim vještačenjem Komisije vještaka, kojim je utvrđeno da je ubistvo izvršeno na grozan način, koji izaziva gnušanje okoline, kao i zbog činjenice da je Jelena ubijena uz nanošenje velikih fizičkih i psihičkih bolova i patnje, i to dok je bila pri svjesti, pa sve do gubitka svjesti tek u samom kanalu. Žrtvi je pričinjen bol i nepotrebna patnja koja prevazilazi patnje koje prate svako lišavanje života, dok izvršilac hoće da je ubije na svirep način, pa čak i da uživa u tome - dodaje se.

Podmukao način ubistva dokazuje se, kako se navodi, na osnovu ponašanja Zorana Marjanovića, odnosno radnji koje je preduzeo prije i poslije ubistva supruge.

- Ubistvo je izvršeno na lukav, prepreden i prevaran način. Okrivljeni Zoran Marjanović je iskoristio povjerenje, sada pokojne supruge, njenu bezazleznost i namamio je da se spuste u podnožje nasipa, ka kanalu, dok je njihovo zajedničko dijete, šestogodišnja Jana Marjanović ostala na nasipu. Podsećamo da je prije nego što je Jelenu lišio života u kanalu, u 16:38 časova Zoran Marjanović je svjesno isključio svoj mobilni telefon i postao nedostupan daljem registrovanju baznih stanica mobilne telefonije – navodi se.

Nakon ubistva, kako tvrdi Više tužilaštvo na osnovu izvedenih dokaza, telefon je ponovo uključio u 17:04:28 časova i ponovo postao dostupan odnosno registrovan od strane baznih stanica.

- U 19.35 časova je prijavio nestanak supruge u Policijskoj upravi za grad Beograd UKP Osmo odjeljenje, pokušavajući da prikrije svoje radnje izvršenja, pa je i po dolasku policijskih službenika učestvovao u potrazi za oštećenom simulirajući zabrinutost za njen nestanak - dodaje se.

Okrivljeni je, po zaključku tužilaštva, smišljeno izvršio krivično djelo u situaciji kada se oštećena tome nije nadala i nije mogla da pruži nikakav otpor u napadaču naoružanog oruđem podobnim da je ubije.

- Što se dokaza tiče, biološko-trasološkim vještačenjem je utvrđeno da je pokušano uklanjanje tragova krvi Jelene Marjnović sa zadnjeg sjedišta Zoranovog automobila marke „Mercedes E320 CDI”. Riječ je o kapljičastom tragu koji je na to mjesto mogao dospjeti, ili neposrednim prskanjem iz rane, ili odbačajem sa okrvavljenog predmeta, odnosno dijela tijela, kao što je na primjer, okrvavljena ruka – navodi tužilaštvo i zaključuje da navedeno vještačenje isključuje tezu odbrane Zorana Marjanovića da se Jelena povredila navodno mjenjajući gumu na automobilu u neutvrđenom periodu, pa da je fotografisala povredenu ruku i poslala fotografiju okrivljenom, koji je sačuvao te fotografije.

- Na osnovu svih činjenica obrađenih i sadržanih u prostorno-vremenskom vještačenju i dopuni vještačenja, zatim izjašnjenja vještaka tokom suđenja, proizilazi da je Zoran Marjanović namjerno isključio mobilni telefon po dolasku na nasip. Analiza baznih stanica i kretanja okrivljenog i pokojne Jelene Marjanović duž nasipa, pokazuje da je njihov susret oko 17 časova na otvorenom prostoru u zoni mjesta kritičnog dogadaja bio neizbježan.

Dalje, kako se navodi u analizi dokaza tužilaštva, samo mjesto ponovnog uključenja telefona Zorana Marjanovića nalazilo se u bliskoj zoni mjesta događaja oko 17,04 časova.

- Takođe, evidentno je da je Zoran Marjanović više puta pozivao telefonom pokojnu suprugu iz zone mesta ponovnog uključenja (mjesto blisko mjestu kritičnog dogadaja). SMS koji je primio Zoran Marjanović po uključenju telefona i koji nije mogao izbjeći, potvrđuje njegovu poziciju u zoni mjesta ponovnog uključenja odnosno kritičnog događaja. Zoran Marjanović je nakon ponovnog uključenja telefona, telefonirao bratu iz zone mjesta ponovnog uključenja (bliska zona mjesta kritičnog događaja) prije nego što su kamere registrovale njegov prolazak prema kući Jahović, odnosno prema rampi Šljunkara - navodi se u završnoj riječi.

Još jedan dokaz na koji se tužilaštvo posebno osvrnulo su snimci sa sigornosnih kamera, koje gledaju na nasip.

- Oko 17,14 časova pokazuju prolazak Zorana Marjanovića iz pravca mjesta kritičnog događaja sa djetetom u smjeru rampe Šljunkara, što je u dobroj koleraciji sa mjestom i vremenom ponovnog uključenja. Konačno, vještačenjem je potvrđena moguća pozicija svjedoka Milana Radića na Putu za Crvenku u visini mjesta događaja, kako analizom baznih stanica, tako i analizom kamere sa kuce Jahović koja gleda na ulicu, a takođe i analizom snimaka iz autobusa GSP, u zoni nasipa oko 17 časova i praktično mogućnost da je mogao da vidi Zorana i Jelenu.

Takođe, tužilaštvo podsjeća da je dokaz koji je odbrana posebno isticala, gostovanje Jelene Marjanović u emisiji “Grand magazin” od 10. septembra 2015. godine, u kojoj je govorila o skladnom braku sa suprugom, apsolutno nekredibilan i u suprotnosti sa iskazom svedoka Zorice Gemović, koji je u određenom dijelu potvrđen i iskazom svjedoka Borisa Pucića.

- Zorica Gemović, Jelenina frizerka, ispitana je i u istrazi i na glavnom pretresu, gdje je svjedočila o poremećenom odnosu između Zorana i Jelene, navodeći da joj je Jelena u više navrata ispričala kako je on omalovažava, govori joj da je debela i ružna, kao i da joj je život u njegovoj kući katastrofa, i da joj dodje da uzme dijete i da ode. Kada je Zorica pitala Jelenu zašto se ne razvede, ona joj je odgovorila “Zoko, on bi me ubio” - podsjeća tužilaštvo.

S tim u vezi, sudski vještak Zoran Stanković je na glavnom pretresu 5. juna 2020. godine, kako se navodi, shodno svom višedecenijskom iskustvu, naveo da brojnost, intenzitet i lokalizacija povreda ukazuju da je povredilac imao jake emocije ljutnje, bijesa, mržnje ili osvete prema oštećenoj.

Takođe, kako se navodi u saopštenju, nije sporno da na garderobi Zorana Marjanovića nisu nađeni tragovi krvi, iako bi prema mišljenju vještaka Dušana Keckarevića morali da budu, s obzirom na povrede koje je zadobila oštećena, ali tužilaštvo podsjeća da je okrivljeni imao dovoljno vremena da promjeni garderobu nakon izvršenja krivičnog dijela do prijave nestanka.

- Podsjećamo da je imao više identičnih pari maskirnih pantalona - dodaje se.

Više javno tužilaštvo u Beogradu smatra da je odbrana okrivljenog nelogična, neživotna i manipulativna jer za dobrog logičara krivice on navlaci sumnju na sebe iznoseći svoju odbranu.

Tako je, pored svega ostalog, neuobičajeno da neko prijavljuje nestanak supruge koja je otišla da trči na nasip, što redovno čini, a na koji je i on došao sa detetom.