Zidine kuća te ostaci grobalja, izronili su ovih dana iz Zlatarskog jezera u Kokinom Brodu.


Prizori koji su mnogima neobična, svojevrsna atrakcija, za mnogo porodica i njihovih potomaka, sa nadgrobnim spomenicima izronile su bolne uspomene na vrijeme gradnje hidroelektrane kada su sa punjenjem akumulacije polako nestajali njihovi dotadašnji životi.

Kokin Brod, mjesto na sredokraći puta Beograd - Crnogorsko primorje i raskrsnica puteva u Starom Vlahu (za Zlatibor, Priboj, Ivanjicu i Novu Varoš) odavno je jezero. Tu gdje se nekad brodio (prelazio) Uvac, nedaleko od ušća Zlošnice, prema Kokića stranama, prije 71 godinu neimari su u srce reke pobili najveću zemljanu branu U Srbiji.

Odavdje su se sa rastom jezera sa ognjišta prije sedam decenina selile mnogobrojne porodice. Ostavljali su okućnice, zavičaj, ambare, groblja i uspomene, saborište i igrališta da negdje u okolini ili širom Srbije sviju gnezda...

Neki i sad dolaze da vide ognjišta predaka, ali je zbog padavina prolaz otežan i rizičan.

Na jednom od spomenika koji je decenijama bio u tami jezera uklesano je: "Ovdje počiva u očinom grobu Mirko Matijević. Živio ja časno 47 godina. Pogibe od bacača mine pred svojom kućom 8. 10. 1944. godine od četnika…"