Istraživanje naučnika sa Monash Universityja i University of Sydneyja, objavljeno u septembru u časopisu British Journal of Sports Medicine, pokazalo je da različite kombinacije broja koraka i intenziteta hodanja mogu biti povezane sa manjim rizikom od prerane smrti.

Naučnici su analizirali podatke 64.743 sredovječne osobe iz britanske baze UK Biobank. Učesnici su sedam dana nosili uređaje koji su bilježili njihovo kretanje, a zatim su praćeni u prosjeku oko osam godina.

Rezultati su posebno zanimljivi za ljude koji tokom dana ne uspijevaju mnogo hodati.

Kod osoba koje su pravile manje od 5.000 koraka dnevno, tempo od oko 80 koraka u minuti bio je povezan sa približno 28 odsto manjim rizikom od smrti u odnosu na referentnu grupu sa veoma sporim tempom.

Najniži rizik zabilježen je kod ljudi koji su pravili između 7.500 i 10.000 koraka dnevno, uz tempo od približno 100 koraka u minuti.

To ne znači da je pronađena nova „magična formula“. Riječ je o opservacionom istraživanju koje pokazuje povezanost, ali ne dokazuje da određeni broj ili tempo koraka direktno uzrokuje duži život.

Koliko se krećemo u BiH?

Rezultati su zanimljivi i iz perspektive Bosne i Hercegovine. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, nedovoljno je fizički aktivno oko 23 odsto muškaraca i 28 odsto žena u BiH, dok među osobama starijim od 70 godina taj udio raste na približno 35 odsto.

WHO pritom procjenjuje da nezarazne bolesti, među kojima su kardiovaskularne bolesti, karcinomi i dijabetes, čine čak 94 odsto svih smrtnih slučajeva u BiH.

Zbog toga poruka novog istraživanja može biti posebno korisna ljudima kojima se cilj od 10.000 koraka dnevno čini nedostižnim. Zdravstvene koristi ne počinju tek kada pametni sat pokaže petocifren broj.

Moramo li onda napraviti 10.000 koraka?

Zanimljivo je da cilj od 10.000 koraka izvorno nije nastao na osnovu medicinskih istraživanja. Njegova popularnost vuče korijene iz marketinške kampanje za japanski pedometar iz 1960-ih godina.

Kasnija istraživanja pokazala su da zdravstvene koristi postoje i prije dostizanja te granice.

Velika analiza Univerziteta u Sidneju iz 2025. godine pokazala je da je 7.000 koraka dnevno povezano sa približno 47 odsto manjim rizikom od prerane smrti u odnosu na 2.000 koraka. Značajne koristi zabilježene su i kada ljudi povećaju kretanje sa oko 2.000 na između 5.000 i 7.000 koraka.

Novo istraživanje sada pokazuje da i tempo može biti važan.

Jedan od autora, Nicholas Koemel, ističe da osoba koja dnevno napravi 4.000 koraka, ali dio njih napravi energičnijim tempom, i dalje čini nešto korisno za svoje zdravlje. Osoba koja ne može brzo hodati može, s druge strane, imati koristi od postepenog povećavanja ukupnog broja koraka.

Brže hodanje pritom ne znači da svi treba da dostignu isti broj koraka u minuti. Jednostavan pokazatelj može biti disanje: pri žustrijem hodu ono bi trebalo da bude ubrzano, ali bi osoba i dalje trebalo da može razgovarati u kraćim rečenicama.

Rezultate ne treba tumačiti ni kao poruku da je svejedno napravimo li 3.000 ili 10.000 koraka. Dokazi pokazuju da povećavanje dnevnog kretanja donosi zdravstvene koristi, posebno ljudima koji se veoma malo kreću, prenosi bosninfo.ba.

Nova studija prije svega sugeriše da broj na telefonu ili pametnom satu nije jedino mjerilo. Ako ne možete svakog dana napraviti 10.000 koraka, povećavanje broja koraka uz nešto energičniji tempo i dalje može biti veoma korisno.

(Srpska info)