I ne mogu nas zbog toga kriviti. Ubrzan tempo kojim živimo, činjenica da se ponašamo kao da nas kroz džunglu neprestano progoni lav, zbog čega je naš nervni sistem stalno spreman na odbranu, kao i prihvatanje stresa kao načina života, učinili su da se s ovim pojmom dobro upoznamo.
Od tada smo mnogo govorili o tome kako stres utiče na nas, ali možda ne toliko o njegovoj povezanosti s nadutošću stomaka i osjećajem težine u tijelu. A upravo time želimo da se pozabavimo jer taj vidljivi simptom, koji nas ponekad pogrešno najviše zabrinjava, iako ne bi nužno trebalo da bude tako, može biti znak da je vrijeme da usporimo. A to je zapravo ono najvažnije: vježbati kako da zastanemo.
Ako nam se stomak tokom dana nadima, uzrok mogu biti povišeni nivoi kortizola i dugotrajna izloženost stresu. I koliko god govorili o namirnicama ili navikama koje mogu pomoći da ga držimo pod kontrolom, osnova se možda krije u nečemu mnogo jednostavnijem i potrebnijem: odmoru.
„Da bismo se osjećali lakše, često je potrebno da sebi dozvolimo da zastanemo“
Irene Vilkes, stručnjakinja za manuelnu limfnu drenažu i zdravlje i dobrobit žena, pogađa suštinu problema kada kaže da „da bismo se osjećali lakše, često je potrebno upravo da sebi dozvolimo da zastanemo“. Stručnjakinja naglašava da je ta povezanost tijela i dobrobiti (upravo na tome počiva njen tretman, koji kombinuje tehnike drenaže i oblikovanja s trenutkom dubokog opuštanja koji donosi osjećaj smirenosti i lakoće) ključna.
Na kraju, niz navika koje prate periode stresa može dovesti do promjena u varenju čak i kada i dalje jedemo isto. „Kada smo dugo izložene stresu, tijelo to može pokazivati na različite načine: lošije spavamo, nakupljamo napetost, a varenje može postati otežano. Zato se, kada ponovo pronađemo mir, često osjećamo manje naduto. To ne znači da je za sve kriv kortizol niti da je takva nadutost uvijek posljedica upale: može biti riječ i o nadutosti usljed rastezanja stomaka ili zadržavanju tečnosti“, pojašnjava za Vogue.
Nadutost nije uvijek povezana s kortizolom
Vilkesova takođe naglašava da, iako se nadut stomak može pojaviti tokom perioda stresa, on nije uvijek posljedica povišenog nivoa kortizola.
„Creva i mozak neprestano komuniciraju. Kada živimo pod pritiskom, varenje se može promijeniti i možemo intenzivnije osjećati tegobe poput gasova. Uticati mogu i menstrualni ciklus, zatvor ili ishrana. Zato, kada kažem da tijelo govori, mislim na to da treba da obratimo pažnju na ono što osjećamo, a ne da nadutost tumačimo kao dijagnozu“, razmišlja.
Farmaceutkinja specijalizovana za menopauzu Marta Masi takođe naglašava da kortizolu ne treba pripisivati svu krivicu za nadutost.
„I stomak sluša mozak. Kada stres traje dugo, reakcija organizma, u kojoj učestvuje i kortizol, može uticati na ritam rada crijeva i na način na koji doživljavamo osjećaje povezane s varenjem. Stres zaista može biti jedan od faktora, iako nadutost ima brojne uzroke, pa je svaki slučaj potrebno posmatrati individualno, razumjeti šta stoji u njegovoj pozadini i odabrati odgovarajuću podršku.“
Dakle, iako nadutost može imati brojne druge uzroke koji nemaju veze sa stresom, zanimljivo je znati da je u nekim slučajevima, i to sve češće, zaista povezana sa stresom, koji može uticati i na procese varenja i na ravnotežu crijevne mikrobiote. Na neki način, ako zastanemo i opustimo se, možemo stabilizovati nervni sistem i pomoći procesima varenja da bolje funkcionišu.
Stanje stalne pripravnosti utiče na varenje
Stručnjakinja za svjesnu ishranu Klau Gago u svojoj praksi primjećuje opšti trend među ženama koje dugo žive s hroničnim stresom, zbog čega tijelo pokušava da se prilagodi stanju stalne pripravnosti koje je s vremenom postalo prihvaćeno kao normalno.
„Mnoge od tih žena naizgled se hrane dobro, vježbaju i brinu o sebi. A ipak se pojavljuju stalni umor, nadutost stomaka, reaktivnija koža, glavobolje ili poteškoće sa spavanjem, a razlog je taj što već predugo funkcionišu u istom ritmu i pod istim pritiskom“, objašnjava.
Upravo takvo neprestano stanje pripravnosti, uz povišene nivoe kortizola, uzrokuje simptome koji se često tumače kao zasebni problemi. Zato uvijek insistira na holističkom pristupu zdravlju, koji se ne zasniva samo na ishrani. „Nije bila hrana. Bio je moj um“, objašnjava govoreći o toj neophodnoj promjeni perspektive.
Jedna navika s kojom ne možete pogriješiti
Nakon svega navedenog, čini se da je potrebno govoriti o navikama koje pomažu u kontroli stresa. I premda na vidiku nema ničeg revolucionarnog (dobro poznata ravnoteža između sna, kvalitetne ishrane i fizičke aktivnosti i dalje je ključna), ako treba konkretno da odredimo odakle da počnemo, Irene Vilkes izdvaja upravo ovo:
„Trebalo bi da svakodnevno hodamo i često ustajemo ako provodimo mnogo sati sjedeći. Kada napravimo korak, mišići nogu pomažu krvi da se vrati prema srcu, a istovremeno podstiču i kretanje limfe. To je jednostavna navika koju možemo uvesti u svakodnevicu bez potrebe da za brigu o sebi posebno izdvajamo vrijeme“, zaključuje.
(NajŽena)
Komentari (0)