Naš zemljak, Zvonko Trifunović na evropskim autostradama, vozeći ceradu i hladnjaču proveo je nešto više od godinu dana.

On kaže da je to jedan od dosadnijih poslova, i onome ko nije navikao da bude u vozilu preko cijelog dana, ne bi preporučio da se bavi ovim zanimanjem.

- Po meni je bilo bolje voziti hladnjaču, jer je bilo zanimljivih tura. Često sam išao brodom za Grčku, pa je bilo prilike i za odmor i meni je to prijalo - započinje priču Trifunović.

Zvonko je kao vozač kamiona prošao Njemačku, Austriju, Belgiju, Francusku, Holandiju, Grčku, Italiju, Švedsku i Sloveniju. Zarađivao je oko 2.000 evra, a najvažnije mu je bilo – sačuvati ljudsko dostojanstvo.

- Ovo nije život dostojan čovjeka - kaže ipak:

- Vjerujem da generalno većina odlazi u inostranstvo da ovo radi jer ih je muka natjerala. Da bi zaradili više.

Tuširaš se, kaže, na benzinskim pumpama, tu i veš da opereš. Ništa nije teško raditi, ali je posao dosadan, tvrdi.

- Kreveti su nam bili ok, ali spavaš u malom skučenom prostoru u kabini kamiona. Leti ako radi klima, kamion je uključen preko cele noći. Moraš da se navikneš na brujanje, neko ne može da spava sa tim. Ja sam se prilagodio, brujanje hladnjače me je podsećalo na brodiće. Koristio sam svaki slobodan trenutak da prošetam, obiđem znamenitosti zemlje u kojoj se nalazim - priča Trifunović.

https://aloonline.ba/region/srbija/foto-trazi-se-heroj-iz-srbije-vozac-kamiona-iz-prevrnutog-auta-spasio-majku-i-dijete/

 

Iako postoje brojni problemi i peripetije oko samog posla, ono što je sagovorniku najteže bilo jeste – samoća. Kako kaže, udaljenost od porodice ga je najviše opterećivala.

- Vrijeme koje se provede u tom kamionu je nepovratno. Dijete nisam prepoznao koliko je porastao, kao da sam bio odsutan godinama - kaže ovaj kamiondžija.

Sjedište firme, prema njegovim riječima, bilo je u Mađarskoj. Po povratku kući morao je da ode tamo da završi šta mu je ostalo od papirologije.

- Tada sam se susreo sa grupom ljudi, svi u euforiji, srećni što kreću da voze i rade. I ja radostan, ali iz drugo razloga – vraćam se kući! Još ne znaju šta ih čeka - priča Zvonko.

Što se samog pola tiče, naglašava da je po zakonu dozvoljeno da se vozi tri puta nedjeljno po devet sati i dva puta po 10. Radno vrijeme je 13 sati jer se računa i vrijeme potrebno za istovar robe. U zemljama EU, priča, ima zabrana, recimo subotom do tri sata je dozvoljena vožnja, nedjeljom ne. Osim ako se vozi nešto što je u režimu hladnjače. Na granici se generalno ne čeka dugo.

Nekad iz firme vrše pritisak da mora da se stigne na određenu lokaciju, a najveći problem je parkiranje.

- Često se dešava da su svi parkinzi puni, i ne smije mnogo da se prekorači to propisano vrijeme vožnje. To firmu ne interesuje i ti plaćaš kaznu koja je oko 500 evra. Onda treba upamtiti gdje se otprilike nalaze industrijske zone, jer je tu bilo mjesta za parkiranje. Takođe, negdje je na autoputevima ograničenje 60 km na sat, i o tome treba voditi računa jer se dešava da se najlakše tu prekorači malo brzina, a onda se plaća kazna - dodaje Trifunović.

Iako je skoro dobio ponudu od belgijske firme da vozi sa zaradom od oko 3.600 evra, on naglašava da ne bi ponovo krenuo na put.

- Nekoliko puta sam cijeli svoj život premotao u glavi. Sjetio se svega. Imam dobre ponude, ali ponovo ne bih išao da vozim kamion - kaže Trifunović, piše Telegraf.rs/Mitrovica.info.

BONUS VIDEO: