Jedan rođendan slavi na onaj dan 1989. kad ju je rodila majka, drugi na dan kad je, kako kaže, drugi put rođena u zimu 1994 - tada je na čudesan način spasena iz smetova iznad rodne Ojkovice i otrgnuta od smrti.

Priča o petogodišnjoj djevojčici nađenoj u smetovima pod skutom mrtve bake Jovanke i danas se, tačno dvije i po decenije kasnije, prepričava po selima oko Nove Varoši u Zlatiborskom okrugu.

Sa strahopoštovanjem, sa suzama, ona je u međuvremenu postala mit, epska priča o djevojčici koju je samo bog spasao i vratio u život.

https://aloonline.ba/zivot/video-baka-hava-74-iz-sela-na-bjelasnici-otkrila-sta-joj-daje-snagu-jede-isti-obrok-svaki-dan-a-njen-muz-joj-jednu-stvar-zamijera/

- Ni sam ne znam što smo tog jutra, snijeg je bio veliki, smetovi na sve strane, strahovita hladnoća, nas petorica lovaca, moj sin Jovan, komšije Rade i Dobrosa, i Jovanov šurak Miroslav Mutavdžić krenuli tim putem, ka seoskoj crkvini, prema mjestu na kom je u davna vremena bila crkva. Kao da nas je bog tog jutra okrenuo na tu stranu kojom smo rijetko kad išli - priča danas Marjan Rogović iz Ojkovice, svjedok i akter spasavanja za "Kurir".

Primijetio je pramen kose u snijegu


Kilometar od posljednjih kuća u selu, u smetu, Rade je, nastavlja Marjan, primijetio pramen kose koji je virio iz snijega.

-Oko nas su bili kerovi, počeli su da laju, Rade je viknuo, prosto je kriknuo:"Marjane", u tom trenutku iz smeta čuo se sasvim tih vapaj, zvuk djeteta. Pritrčali smo, počeli da razgrćemo snijeg, našli smo najpre Jovanku, bila je mrtva, ukočena, smrznuta, a onda smo pod njenimm skutom ugledali djetence, djevojčicu, jedva smo je iščupali iz bakinog zagrljaja - priča Marjan.

U djevojčici je, nastavlja priču Marjanov sin Jovan, još jedan od svjedoka i aktera drame iznad Ojkovice, bila tek mrvica života, pitanje trena kad će prestati da diše.

- Podigli smo djevojčicu, prigrlili, sjećam se, rukavice su joj bile ukočene od mraza, jedva je disala, bila je iznemogla, nije bilo druge, trčeći smo je donijeli do prvih kuća, do komšija. Kad smo prekoračili prag, djevojčica se ponovo snemogla, pomislili smo da je gubimo. Onda je Gorica, domaćica kuće, počela da joj daje disnje usta na usta, djevojčica se nekako povratila, zvali smo ljekare - priča Jovan.

Pravo čudo


Tek poslije, spasioci su saznali, Jovanka je prethodne večeri, oko pet uveče krenula iz susjednog sela, od svoje sestre ka svojoj kući, za ruku je povela i unuku Mirjanu. Šta se poslije desilo, ne zna više niko.

Pretpostavljaju da se Jovanka u smetovima, noseći Marijanu, umorila, da je sela da se odmori pa je san prevario, ili, prije će biti, da je u nemogućnosti da nastavi dalje, legla u smet, zagrlila djevojčicu, stavila pod svoj skut i tako zanoćila.

Ujutru, pod Marijaninom glavom našli su njene opanke, kao da su namjerno tako postavljene da joj glava ne bude u snegu. Istina je i da je noć koju su baka i djevojčica provele u snijegu, od pet ili šest uveče do 11 sati narednog dana, kad su ih našli, bila jedna od najhladnijih te zime, da je čitave noći iznad sela bila mećava, prenosi Blic.

BONUS VIDEO:

;t=4483s