Hasna tvrdi da joj njeno majčino srce govori da beba nije mrtva, nego da je živa i da samo moli Boga da se ta izgubljena djevojčica, danas odrasla djevojka, javi svojim biološkim roditeljima koji je nikad nisu niti preboljeli niti zaboravili.

– Rekli su mi da je mrtva, ali ja znam da je živa – kaže Hasna koja je udata i osim bliznakinja ima još dvije kćerke.

Udala se 1985, a 20. oktobra sljedeće godine rađa dvije žive djevojčice – bliznakinje. Iznijela je cijelu trudnoću od 9 mjeseci i redovno išla na kontrolu u dom zdravlja.

Hasna je, veli, morala da popije i tabletu za smirenje kako bi sve po redu mogla da kaže i ispriča smireno i bez suza. Opisala je šta se dogodilo te 1986. kad je osjetila da bi uskoro mogla da se porodi, pa s mužem pravo krenula u tuzlansko porodilište. Tamo ju je doktor pregledao, rekao da malo sačeka, ona nije mogla nego sama krenula do sale, pravo na sto. Bile su tu babica, čistačica… – ispričala je Hasna.

Prvu djevojčicu rodila je bez ikakvih problema, nije babica ni stigla da je okupa, kad evo je i druga, i nju je rodila u minuti. Obje ih je odnijela, okupala i donijela majci na kolicima da ih vidi. Jedino što je Hasna primijetila jeste da je ova druga bebica, za koju vjeruje da je živa i da joj je uzeta, samo malo sitnija od ove prve, drugo ništa, sve u redu. Odmah potom, djeca su odnijeta u boks, a ona je otišla u sobu u kojoj je bilo još 10 žena.

– Moram da kažem da me je prije toga babica u sali prvo pitala da li su mi to prve bebe ili imam već bebu, ja sam rekla da nemam, da su mi to prve, ona mi je preko njih čestitala i rekla: Evo, dobila si dvije kćerke, zdrave, prave… – priča Hasna drhtavim glasom dodajući da su majkama u sobi donosili bebe.

– Sa mnom su imali problem što ja, kad mi donesu bebe, ja njih razmotam da vidim da li je sve u redu, prstići i sve je bilo u redu da bi 23. ujutru dolazi pedijatar da mi saopšti vijest da mi je jedna beba umrla a jedna živa, da bi me prije toga driblao 20 minuta dok ga ja nisam pitala šta želi od mene. Rekao je da je umrla u 12, pa u 2 noću i došao sa hrpom papira, nije mi ni dozvolio da pročitam – kaže Hasna i dodaje: Onda mi rekao da moram da potpišem i ja kažem da hoću, ali pod jednim uslovom – da vidim svoju bebu, prenosi Hayat.

Kad je čuo, sjeća se ona, on pokupi onu hrpu papira i odje. A prije toga, veli, kad joj je saopštio da joj je jedna beba umrla, nije se nimalo potresla: “Nisam se nimalo potresla nijednog trenutka, jer je meni moje srce govorilo i tad i sad da ona nije mrtva nego da je živa, osejćam, tako osjećam i to je tako.”

Ovaj san često je sanjala

Kad je došla iz porodilišta, sanjala je, i govorila i pričala, obje iste, u istim haljinicama… često mi se to događalo…

Kad sam ponavljala da je želim da je vidim, on mi je rekao: Ni govora, a onda je opet došao ali s jednim papirom i zahtjevom da djetetu dam ime, a ja njemu opet: Hoću, ali pod uslovom da je vidim. Tu se onda skupile babice, sestre kad su čule da se raspravljam s njim i ubjeđuju me da dam ime i ja joj dam ime Amra. Ime koje mi je prvo palo na pamet, a koje joj nikad ne bih dala… Htjela sam da se zove Mirnesa…

– I sve je to bilo gotovo za jedan dan, nisam imala pravo ni na šta, ni da vidim svoju bebu, a kad sam izlazila iz porodilišta nijenog trenutka nisam osjećala stres, samo sam osjećala da mi nešto fali, da sam tamo ostavila nešto svoje -sjeća se Hasna koja tvrdi da je ni dan-danas to ne potresa jer u srcu zna da joj je deijte živo, ali treptaj u glasu ipak je izdaje.

Nema vrata na koje nije pokucala, niti institucije u koju nije ušla da traži, od tužilaštva, SUP-a nekadašnjeg, policije…i niko ništa.

Za navodno preminulu kćerkicu dobila je sve papire, izvod iz matične knjige, ali ne i matični broj što je i policiji bilo čudno. Hasna kaže da je sve klinika uradila: nisam imala pravo ni na obdukciju, ni na sahranu, ni da je vidim. Da dokete ima ime i prezime, a da bude ukopano bez obilježja, to nema nigdje. I za papire su je lagali da ih nema, da su izgubljeni u poplavama, pojeli miševi, izgorjeli… a ja sam ih, tvrdi ona, nalazila u šupama kod Neuropsihijatrijske klinike.

Jednu želju imam

– Jedinu želju imam, samo da je nađem, da je zagrlim, mene ne zanima ništa drugo, samo ona i njen zagrljaj, da zna da ima i sestre, da ima nekog, da je vidim, da znam kako sad izgleda…. – kaže Hasna a to misle i njen muž i njene tri kćerke.

Ona je naglasila i da su majke Srbije, majke Makedonije i majke Hrvatske udružene, da se bore za razliku od bosanskih koje nisu udružene.

– Možda je moje dijete nekom sluga, možda pati, kao bijelo roblje – kaže Hasna koja je ispričala da zna roditelje koji su svom sinu kojem nisu biološki roditelji sve rekli kad je imao 11 godina, ništa mu nisu krili.

BONUS VIDEO: