Emina Habibović iz Bosne nosi sa sobom priču dostojnu filmskog scenarija, prepunu bola, gubitaka, ali i nevjerovatne snage i vjere u bolje sutra. Njena životna priča pokazuje kako su žene, čak i u najtežim uslovima, sposobne da se bore i prevazilaze izazove sudbine. Sa samo 18 godina, Emina se udala i započela život ispunjen neizvjesnošću i žrtvama. Rodila je osmoro djece, ali je sudbina bila nemilosrdna – petoro od njih je izgubila u raznim uzrastima.

Bol koji nosi zbog gubitka djece teško je opisati, ali Emina o tome govori s nevjerovatnom snagom i dostojanstvom. Njeno prvo dijete preminulo je sa tri godine, drugo sa svega godinu dana, dok je treće živjelo samo dvadeset dana. Uprkos tome, nastavila je da rađa i bori se, ali je svaki novi gubitak bio nova rana.

„Taman što sam ukopala dva muška djeteta, rodila sam žensko – koje je umrlo“, kazala je Emina, prisjećajući se tih teških trenutaka.

Njena borba se nije završila samo na gubitku djece. Muž joj je imao četiri operacije, živio s minimalnom penzijom i na kraju preminuo od infarkta, ostavivši Eminu da se sama nosi s izazovima starosti i narušenog zdravlja. Operisala je kuk, što joj otežava svakodnevni život, ali, kako sama kaže, nije izgubila vedrinu niti vjeru u bolje dane.

Emina potiče iz porodice koja je takođe imala neobičnu i tešku sudbinu. Njena majka, koja je patila od epilepsije, bila je udovica s dvoje djece kada se udala za svog svekra, kojem je rodila dijete. Ova priča, koliko god zvučala neobično, bila je stvarnost koju su Emina i njena porodica prihvatili i s kojom su živjeli.

„Moja mati se udala za svog svekra, imala je dva sina i mene. Othranila nas je uz mnogo muke i patnje. A onda je i meni došla sudbina da se udam. Udam se ja, a moja mama se uda za svekra. Živjeli smo fino“, priča Emina o svojim ranim danima.

Najneobičniji dio njene priče je trenutak kada su Emina i njena majka bile trudne u isto vrijeme. Njena majka je rodila sestru, dok je Emina trebalo da se porodi 15 dana kasnije. „Kaže meni mati: ‘Sine, ja sam se riješila, a kako ćeš ti?’, a ja joj odgovorim: ‘Kako mi je Bog dao’. Na kraju je ona dojila i moje dete, jer ja nisam imala mlijeka“, iskreno je ispričala Emina.

Nažalost, ni to dijete nije preživjelo. Njena majka ga je dojila prije svog djeteta, ali uprkos tome, Emino dijete nije htjelo da jede.

„Njeno dijete je jelo sve, a moje nije htjelo ništa. Živjelo je godinu dana i umrlo“, rekla je kroz suze.

Emina je poslije smrti prvog djeteta ukopala još četvoro. Ima tri sina koja su živa i zdrava. A rodila ih je sedam i jedna joj je ćerka umrla.

Priča Emine Habibović je priča o ženi koja je, uprkos svim nedaćama, zadržala hrabrost i vjeru u život. Njena sudbina nosi duboke tragove bola, ali i snagu jedne žene koja se, uprkos svemu, nije predala.

BONUS VIDEO: