Žena koja godinama radi u staračkom domu, otkrila je čega se sve nagledala i koji prizor joj je bio najemotivniji.

"Već 23 godine radim u domu za stare u inostranstvu. Ne mogu da vjerujem šta čitam o situaciji u hrvatskim staračkim domovima, iako ni ovdje nije sve savršeno. Ali mogu da govorim u svoje ime i da kažem da su mi korisnici kao porodica."

"Moj posao me je naučio koliko su stariji ljudi ranjivi i koliko im je malo potrebno da bi bili srećni. Tokom svih ovih godina vidjela sam mnogo, od tuge, nemoći, usamljenosti, do onih trenutaka topline i ljubavi koji im znače svijet. Stariji ljudi zaista ne traže mnogo. Kao mala djeca žele malo pažnje i ljubavi, samo da ih neko primjeti, sasluša i pokaže da nisu zaboravljeni", napisala je ona.

Mladi nemaju vremena

"Nekada su oni bili stub svojih porodica, brinuli su o svojoj djeci i činili sve da im pruže bolji život. Danas, nažalost, djeca često nemaju vremena za njih - prezauzeta su poslom, obavezama i sopstvenim životom. Koliko god tužno bilo, istina je da je stvarnost često surova. Čujem izgovore poput: 'Nemamo vremena', 'Prezauzeti smo', 'Doći ćemo kad stignemo'. A starost ne traži ni posao ni vrijeme, ona dolazi brzo i nemilosrdno", svjedoči Jasna, zaposlena u staračkom domu.

"Djeco, ne zaboravite, i vi ćete jednog dana ostariti i možda ćete se tada sjetiti svojih roditelja koji su danas sami i napušteni. Treba im jako malo vašeg vremena, ne dozvolite sebi da gorko kajete sutra, kada ih više nema", upozorava on.

Zadovoljna na poslu

"Uz sve to želim da pomenem i naše zaposlene. Nažalost, ima onih koji su zaboravili zašto rade ovaj posao. Zaboravili su koliko je važno biti čovjek, pružiti ruku, osmijeh, razgovor, toplu riječ onima kojima smo potrebni. Ovi ljudi, koji su sada već stariji, nisu samo stanovnici doma, već ljudi koji su imali svoje živote, svoje porodice, svoje priče. Da nije njih, ne bi bilo ni domova u kojima mi radimo, ni posla za nas. Ovo je istina koju ne treba zaboraviti".

"U domu u kojem trenutno radim, stari imaju sva prava, a uglavnom su uključene i prisutne njihove porodice. Ovdje se stvara ambijent u kome se poštuje njihovo dostojanstvo i svaki čovjek, bez obzira na godine i stanje, osjeća da je vrijedan i da nije sam. Takav pristup mi vraća vjeru u čovječanstvo i pokazuje kako treba da izgleda briga o starima. Zadovoljna sam poslom i ustanovom u kojoj radim, voljela bih da tako bude u svakom staračkom domu", zaključila je svoje pismo gospođa Jasna, prenosi Moje vrijeme.

BONUS VIDEO: