Život Dine Bajraktarević obilježen je snažnim emocijama, velikim porodičnim gubicima i muzikom koja je bila i utjeha i sudbina. Odrasla je u vremenu kada se radost i bol nisu razdvajali, a porodična bliskost bila je jedini oslonac u trenucima teških iskušenja.

Njena priča nije samo biografija jedne pjevačice, već svjedočanstvo o ženi koja je preživjela nezamislive tragedije i pronašla snagu da nastavi dalje.

Djetinjstvo u velikoj porodici

Hajrudina Dina Bajraktarević rođena je u Doboju, u tadašnjoj SR Bosni i Hercegovini, kao jedno od trinaestoro djece u uglednoj bošnjačkoj porodici. Otac Mehmed bio je poznati lokalni slastičar, dok je majka Hajrija držala porodicu na okupu i bila oslonac svim članovima domaćinstva.

Porodični život zauvijek je promijenjen nakon rane tragedije – brat Hajrudin izgubio je život nakon napada psa. Taj događaj duboko je potresao oca Mehmeda, koji se povukao u sebe i utjehu potražio u alkoholu. Zatvaranje poslastičarnice donijelo je porodici siromaštvo i godine teške borbe.

Sestre koje su voljele muziku

Dina je odrastala uz sestre koje su imale izražen talenat i ljubav prema muzici. Najpoznatija među njima bila je Silvana Armenulić, rođena kao Zilha, koja je još veoma mlada počela da pjeva po sarajevskim kafanama. Iako se otac protivio njenom izboru, Silvana je istrajala i izgradila blistavu muzičku karijeru.

Njen uspjeh otvorio je vrata i ostalim sestrama. Mirsada je 1970. godine objavila svoj prvi album, zahvaljujući Silvaninoj podršci, dok je Dina dugo oklijevala da li da i sama zakorači na muzičku scenu.

Tragična saobraćajna nezgoda

Porodicu Bajraktarević zadesila je jedna od najvećih tragedija 10. oktobra 1976. godine, kada su Silvana i Mirsada poginule u saobraćajnoj nesreći kod sela Kolari. Bol je bila još veća jer je Mirsada u tom trenutku bila u šestom mjesecu trudnoće.

Dina je tada živjela sa Mirsadom i bila izuzetno vezana za obje sestre. Vijest o njihovoj pogibiji doživjela je kao nenadoknadiv gubitak koji je zauvijek obijležio njen život.

Kasnije je ispričala da se Mirsada tog dana, neposredno prije polaska, vratila na treći sprat njihove zgrade samo da je poljubi – kao da je, kako je vjerovala, naslutila rastanak. Te iste noći Dina je osjetila jake bolove u stomaku, u isto vrijeme kada se dogodila nesreća.

"Vratila se samo da me poljubi. Izljubila me je kao nikada ranije. Te noći sam imala jake grčeve, komšinica je htjela da zove Hitnu. Kasnije sam saznala da su u to vreme imale udes. Kao da sam predosjetila", govorila je Dina.

Dodala je i da je tog dana zapravo trebalo da krene sa njima, ali je u posljednjem trenutku odlučila da ostane kod kuće i gleda film Let iznad kukavičjeg gnezda.

"Non-stop sam išla s njima. Tog puta nisam. Tako sam, valjda, izbjegla smrt", rekla je jednom prilikom.

Nikada nije imala snage da pročita obdukcioni izveštaj svojih sestara – tu obavezu su preuzela njena braća, štiteći je od dodatne boli.

Muzički put

Nakon smrti Silvane i Mirsade, Dina je donijela odluku da se ipak okrene muzici. Tokom kratkog, ali zapaženog perioda objavila je tri ploče – 1978, 1979. i 1980. godine. Najveći uspjeh postigla je pesmom "Sudbina je tako htjela", koja je ostala njen prepoznatljiv znak.

Ubrzo nakon toga povukla se sa scene i odlučila da se posveti porodičnom životu, daleko od reflektora i javnosti.

Porodica i život u Danskoj

Dina se udala za pjevača Žiku Nikolića, sa kojim je dobila dva sina. Oba su ponijela imena u čast pokojne sestre Silvane. Iako su obojica pokazala interesovanje za muziku, samo je jedan od njih ostao aktivan na sceni.

Tokom ratnih devedesetih godina, Dina je sa suprugom, djecom i majkom Hajrijom napustila zemlju i utočište pronašla u Danskoj, gdje i danas živi. Njena majka Hajrija preminula je 2008. godine, dočekavši duboku starost.

Posljednja živa sestra

Smrt najstarije sestre Ševke 2013. godine ostavila je Dinu kao posljednju živu žensku članicu porodice Bajraktarević. Teret gubitaka prati je čitavog života, a uspomene na Silvanu i Mirjanu ostale su njen najdublji emotivni oslonac.

I danas, bez gorčine, ali sa tihom tugom, Dina svjedoči o sudbini koja joj je podarila i bol i snagu – i ostavila trag koji se ne briše.