Da nije postala poznata, možda nikada ne bi otkrila istinu. Ne bi znala gdje je rođena, kako je izgubila majku, kako je glasilo njeno pravo prezime… Božidarka Frajt, slavna glumica koju pamtimo iz ostvarenja “Užička republika”, “Žena s krajolikom”, “Visoki napon”, “Otac na službenom putu” i mnogih drugih naslova, ovog novembra je proslavila 85. rođendan. I dalje je u Zagrebu, gdje je provela cijeli život nakon tužnih događaja iz najranijeg djetinjstva.

Rođena je kao Božidarka Grublješić u selu Velika Žuljevica podno Kozare. Poslije Kozaračke ofanzive 1942. godine, ustaše su strijeljale njenu majku Vidu, dok joj je otac, Bogdan, poginuo tokom borbi.

Jednogodišnju djevojčicu su, zajedno sa još nekoliko hiljada mališana iz tog kraja, deportovali prvo u dječiji koncentracioni logor u Sisku, a zatim u prihvatilište “Crvenog krsta” u Zagrebu, gdje su je usvojili Stjepan i Katarina Frajt.

Kako je zapisano u dokumentima, Frajtovi su “na izdržavanje i odgoj” uzeli dijete s brojem 527, dali joj svoje prezime i pružili bezbrižno djetinjstvo. Odrastala je ne znajući za svoje pravo porijeklo i tragičnu porodičnu priču.

Decenijama kasnije, 1976, kada je već bila renomirana dramska umjetnica bivše države i dvije godine prije toga ostvarila značajnu ulogu u “Užičkoj republici”, pronašla ju je tetka, Dara Grublješić.

Dara je radila u bolnici u Bjelovaru kao medicinska sestra. Na poslu je čula priču o ženi koja je ubijena u ratu i kojoj je oduzeta kćerka. Ispostavilo se da je u pitanju bila Božidarkina majka Vida.

Tragala je za djevojčicom, ali svi pokušaji bili su bezuspješni. Nije znala ni da li je djete preživjelo rat. A onda je jednog dana na ekranu ugledala lice lijepe glumice i shvatila da izuzetno liči na pokojnu majku. Tako je Božidarka Frajt otkrila odakle potiče i saznala da ima srpske korijene.

Spašena je zahvaljujući humanitarki austrijskog porijekla, Diani Budisavljević – bila je jedno od 15.336 djece koje je ova velika žena izbavila iz ustaških logora smrti. U jednoj od najobimnijih i najvećih misija spašavanja tokom Drugog svjetskog rata, Diana je, kako bi sačuvala podatke o djeci, vodila kartoteku, s nadom da bi jednog dana mogla biti vraćena svojim pravim porodicama.

U jednom od rijetkih intervjua u kojima je govorila o potresnoj priči koja je obilježila njen život, glumica je naglasila da je beskrajno zahvalna ljudima koji su je usvojili i podigli:

– Uzeli su me kao djete od četiri godine. Ja se ne sjećam ničega iz ranijeg djetinjstva. Sjećam se prve haljine koju su mi obukli i sjećam se da nisam imala kosu – rekla je Božidarka.

– Njen put bio je više nego težak, a njena volja i radost življenja više nego snažni. Hrabri ljudi koračaju naprijed i ne okreću se prema tuzi i prošlosti, već obasuti bljeskom neraspoznatljive budućnosti srčano kroče s vjerom da sutra uvijek može biti bolje. Eto, to je moja mama – istakla je njena kćerka, takođe priznata glumica Bojana Gregorić.

Božidarka je bila velika zvijezda bivše države, jedna od najljepših Juogslovenki, a za svoj rad i talenat ovenčana je i brojnim nagradama. Izdvojimo tek dvije pulske – “Zlatnu arenu” za najbolju glavnu žensku ulogu u filmu “Živa istina”, i “Srebrnu” za dramu “Ljubica”. Ne tako davno gledali smo je i u seriji “Na putu za Montevideo”, u kojoj se pojavila zajedno sa kćerkom, prenosi Žena Blic.