Njeno sjećanje na život počinje u Ćupriji, mjestu koje je postalo njen dom.

Tamo je usvojena, a detinjstvo je provela rastrgnuto između Zvečanske i jedne hraniteljske porodice koje se danas gotovo i ne sjeća.

Biološke roditelje nikada nije upoznala, a usvojitelji su preminuli prije više od tri decenije - ne ostavivši joj ni trunku istine o njenom porijeklu. Čak ni na samrti nisu priznali da nije njihovo biološko dijete.

Potraga za sopstvenim identitetom počela je tiho - otvaranjem jedne stare fioke u kući njenog djetinjstva.
Taj prvi korak odveo ju je na dug, bolan i neizvjestan put, koji ju je vodio od kancelarija matične službe na Starom Gradu, preko Zvečanske - nekadašnjeg doma za najmlađe - do Doma za nezbrinutu djecu u Braće Jerković. Na svakom mjestu, pronalazila je tragove svog života, ali nijedan nije vodio do istine. Svaki odgovor otvarao je nova pitanja. Niko joj nije mogao - ili htio - reći ko ju je ostavio, ko joj je dao ime, niti čija je kćerka zaista.

U magli sjećanja i poluizrečenih istina, kao blijeda svjetlost ostala joj je samo jedna rečenica koju joj je pre mnogo godina izgovorio daleki rođak: da negdje postoji njena sestra bliznakinja.

Ona je prije 3 godine na Fejsbuk stranici dobrotvorne organizacije "Gestohlene verkaufte Kinder suchen leibliche Eltern/ihre Kinder exYu" (Ukradena/prodata djeca traže biološke roditelje, roditelji traže svoju djecu iz exYu) koja je posvećena otetoj, ostavljenoj i usvojenoj djeci, majkama, sestrama i braći koji traže svoje najmilije napisala da su joj rođaci njenih usvojitelja rekli da ima sestru bliznakinju i da ona živi u Novom Sadu.

"Moja krvna grupa je B pozitivna. Myheritage DNK test nisam uradila ali uradiću uskoro. Ako nađem svoju majku ne krivim je, samo želim da je upoznam i da saznam imam li nekog svog osim moje djece", ističe Vesna.

Vesna kaže da joj je pravo ime Manojlović Nera. Nađena je 10.5.1963. u šumici ispod Kalemegdana nedaleko od stovarišta Tehnohemije, Donji grad u Beogradu.

Imala je na sebi bijelo ćebence, dvije bijele pelene od flanela, zavoj sa pupčane vrpce i bila je u vreći braon boje, prekrivena maramom sa raznim figurama žute, crne, plave i braon boje.

"Ja sam nedonošče i nije se moglo ustanoviti čija sam, pa sam predata na čuvanje i njegu u Zvečansku u Beogradu. Upis mi je izvršen na osnovu rješenja od 30.05.1963. Dali su mi ime i utvrđen mi je datum rođenja. U izvodu mi piše datum rođenja, 20.04.1963. Usvojena sam u Ćupriji 1965. godine. Menjaju mi ime i prezime u Vesna Petrović. Verujem da će me neko prepoznati. Moja sestra bliznakinja vjerovatno liči na mene",- napisala je ona i zahvalila se svima u grupi koji bi mogli da im pomognu, prenosi Kurir.