Samo nekoliko sati kasnije, muž se vratio po nju - samo što njegova žena više nije bila tamo. Čak nije bilo ni traga ni traga da je žena bila u ordinaciji.

Kao da je jednostavno nestala sa lica zemlje. Potrudio se da se sjeti da li je sa suprugom dogovorio nešto drugo.

No, bilo je jasno – trebalo je da se vrati ovamo za nekoliko sati i da se tamo nađe sa njom kako bi mogli zajedno da odu kući. Četrdeset godina niko nije znao šta se dogodilo niti mu je mogao dati odgovor. Bilo bi potrebno skoro pola vijeka, jedna riječ i fotografija da se konačno riješi ovaj nestanak.

Florens Stivens, poznatu kao Flora, njen supružnik je posljednji put vidio 3. avgusta 1975. 36-godišnjakinja je bila aktivna i zdrava mlada žena, koja je uživala u životu punim plućima.

Odlazak kod ljekara nije bilo ništa ozbiljno – osjetila je prve znake gripa i želela je da obavi rutinski pregled.

Ipak, najšokantniji i najtragičniji slučajevi nestanka se često dešavaju kada ljudi to najmanje očekuju; kada se osjećaju najbezbjednijim.

Flora je pronađena poslije 42 godine, a ovo otkriće privuklo je široku pažnju javnosti. Policija je prvi trag koji je doveo do Flore dobila zahvaljući kolegi u njujorškoj policiji koji je radio na davno zaboravljenim slučajevima. Neko je koristio njen broj socijalnog osiguranja u Masačusetsu.

Na kraju, detektiv je pronašao broj skoro 400 kilometara daleko do ustanove za pomoć u životu u Lovelu, sjeverno od Bostona. Osoblje je potvrdilo da broj pripada Flori Haris. U ustanovi je živjela od 2001. godine.

Propraćeno policijskom fotografijom nasmijane žene u invalidskim kolicima sa plišanim medvjedićem u krilu i pored blistavih detektiva. Um 78-godišnje žene pomutila je demencija.

Ipak, prepoznala je brinetu sa blagim osmijehom na izblijedjeloj slici iz 1970-ih koju su joj pokazali detektivi. „Ja“, izgovorila je žena glasom jedva iznad šapata.

Slika je pomogla istražiteljima koji su posjetili ustanovu za pomoć u smještaju u blizini Bostona da potvrde da su konačno pronašli Floru Stivens. Bila je sobarica kojoj su plaćali 2,25 dolara na sat u najvećem hotelu u njujorškom Katskilsu kada je jedne ljetnje noći 1975. ostavljena u bolnici i nestala.

Ushićenje je bilo pomiješano sa misterijom. Gdje je otišla i šta je radila sve te godine? Da li je pobjegla? Od čega? Istražitelji su uspjeli da sastave dio vremenskog okvira, uključujući boravak u drugim ustanovama za negu. Ali sa stanjem žene i protokom vremena, mnogi drugi detalji možda nikada neće biti poznati.

„Da budem iskren, mislim da nikada nije željela da bude pronađena“, rekao je Festus Mbuva, bivši radnik u ustanovi u Bostonu koji je deceniju pomagao da se brine o njoj. "Možete reći da se nešto dogodilo u njenoj prošlosti u čemu nije željela da učestvuje."

Konkordova prijava za posao iz 1975. godine, na kojoj je urednom kurzivom potpisana "gospođa Flora Stivens", kaže da je išla u srednju školu na manje od 2 sata vožnje u Jonkersu. Čovjek koga je navela kao svog muža, Robert Stivens, takođe je radio tamo, mada nije jasno šta je tamo radio. Policija nije potvrdila da su zaista bili u braku. Njena prijava ne sadrži broj telefona ili lokalnu adresu. Navela je adresu u Sijetlu.

Detektivi Morgan i Clouse uputili su se mali gradić bliz Bostona gde je bila smještena. Nisu uspeli da nađu žive rođake. Ali došli su naoružani fotografijama za koje su se nadali da će izazvati uspomene.

Ovo je, očigledno, bio dobar dan. Prepoznala je svoju sliku i sliku Roberta Stivensa - izgovorila je reč "Robert". Takođe joj je pokazana razglednica Konkorda sa srećnim parom pored bazena u prvom planu.

"Ona kaže, 'Vau!'", rekao je Morgan. "Ne bi pustila tu fotografiju." Dok je policija uspjela da zatvori slučaj nestale osobe, izgledi za otkrivanje više nisu jasni.

Robert Stivens je umro 1985. Konkord je zatvoren 1998. Bolnica u koju je Flora Stivens ostavljena je napuštena. A žena u centru misterije malo toga otkriva. "Većina tajni je zaključana u Flori“, rekao je Morgan. "I mislim da ih nikada nećemo dobiti."