Zora, penzionerka iz Zagreba, majka je troje djece i cijeli svoj radni vijek provela je kao knjigovođa.

- Imam dva sina i kćerku. Brak mi nikada nije bilo skladan, naprotiv, za mene je to bio pakao, pa sam 1998. pokrenula razvod - priča Zora a prenosi "Moje vrijeme".

- Djeca i ja smo kroz život prošli svakakve patnje, bilo smo podstanari, ja sam jedva pronalazila posao. I kad smo jednom pregrmili sve to najteže, kad su završili škole, i kad smo nasleđem došli do svog krova nad glavom, kad su se vjenčavali... mi smo se, umjesto da uživamo jer je sve loše prošlo, raspali kao porodica.

- Par godina nakon što se oženio, samo mi je poslao poruku: Briši moj broj. Bez ikakvog objašnjenja i odgovora na moje pitanje - Zašto, sine? A kako je sreća moje djece meni na prvom mjestu, rekla sam sebi, pa dobro, ako će to moje dijete na bilo koji način usrećiti, ili on to iz nekog razloga mora da uradi, neka bude tako.

Zatim su krenuli problemi sa mlađim sinom, koji se razvodio nakon nekoliko godina braka.

- Nije želio da bude podstanar, već je kupio mali stan i tražio da mu finansijski pomognem. Naravno, sve što sam od usta odvajala i sakupljala za starost, dala sam mu. Ostalo mi je 100 evra. Možda neko neće povjerovati, ali nikada u životu nisam bila srećnija. Pošto sam vjernica, bila sam Bogu zahvalna što sam imala mogućnost da pomognem svom djetetu, a vjerovala sam da će se Bog isto pobrinuti i za mene, a na koji način – to samo on zna.

- Godinu dana nakon useljenja u taj svoj stan, pozvao me da ga posjetim. Tada mi je, nakon jedne moje primjedbe, potpuno zabranio da dolazim. A onda je, nakon toga, nastao i problem s kćerkom. Ona je teško podnosila što joj braća ne razgovaraju s majkom, pa se solidarisala s njima iako joj je, to sam vidjela, bilo jako teško.

- Nikada im ne bih tražila ni dinar. Nakon svega radije ću umrijeti od gladi u hladnoj kući, nego tražiti nešto od njih. Ali svaki dan se molim da njima bude lakši i ljepši život i da ih dragi Bog čuva - ispričala je Zora.