Njihov životni put vodio je od rodnog Malog Crnića i Osijeka pa sve do Stanišića, gdje su stvorili topli dom koji grije dušu. Nisu uvijek imali sve, ali su imali jedno drugo – kako sami svjedoče o skromnim počecima, bili su dani kada su dijelili samo jednu jabuku.

Ipak, njihova priča nije samo lekcija o ljubavi i braku, već je posebnu pažnju privukla i zbog neobične odluke oko prezimena.

Potez bez presedana: Muž uzeo i ženino prezime!

Ono što ovu ljubavnu priču čini potpuno nesvakidašnjom jeste odluka koju su doneli još davno – čin ljubavi i poštovanja koji je iznenadio mnoge. Ivan je odlučio da uzme Mirjanino prezime i doda ga svom, dok je i Mirjana ponosno ponijela oba prezimena – Rancinger Pantić.

Takav potez u tradicionalnoj sredini nije prošao bez reakcija okoline.

wtrh

„Po meni jeste čin ljubavi da se uzme i jedno i drugo prezime. Zašto ako se volimo i zašto da se jedno prezime poništi ili da nestane?“, poručuje ovaj skladni par.

Zbog ove odluke susretali su se i sa začuđenim pitanjima i opaskama:

„Kad neko dođe pa mi kaže: 'Jeste li se vi to udali?', ja mu prosto kažem: 'Jesam!' Ima dosta ljudi koji su malo zavidni i drugačije gledaju na to“, iskren je Ivan.

Ova kombinacija prezimena ostala je i zanimljiva tema u njihovoj porodici, posebno kada unuci počnu da se raspituju o porijeklu.

„Kada unuci pitaju šta je to Rancinger Pantić, ja kažem: 'Dragi moji prijatelji, ovo je Jugoslavija u malom'“, kroz osmijeh objašnjavaju.

Šta je recept za brak dug pola vijeka?

U vremenu kada se sve brzo živi i još brže odustaje, Mirjana i Ivan nude jednostavan, ali moćan recept za dugovečnost i harmoniju u zajedničkom životu. Prema njihovim riječima, nema velike tajne – sve leži u osnovnim vrijednostima.

„Tajna dobrog braka je prvo ljubav i razumijevanje, pa rad i red. I ništa više, samo ljubav! Ako nema ljubavi i razumijevanja, brak bez ljubavi ne funkcioniše“, naglašavaju oni u razgovoru za RTV Vojvodina.

Prošli su kroz sve bure i tišine koje život nosi, birajući jedno drugo iznova svakog jutra. Njihova priča ostaje podsjetnik da dom nisu samo zidovi i geografske karte, već dvoje ljudi koji ruku pod ruku prolaze kroz život.