Više od dvije decenije nakon tragičnih događaja, portal Fokus.ba objavio je arhivske tekstove magazina Slobodna Bosna iz novembra i decembra 2004. godine, donoseći svjedočanstva o okolnostima njenog boravka i smrti.
Put od Ukrajine preko Srbije do Bosne i Hercegovine
Prema arhivskim izvještajima, Olena Popik je u Ukrajini živjela sa majkom i maloljetnim sinom. Tokom 2002. godine boravila je u Sloveniji, gdje je radila u noćnom klubu u Celju. Nakon isteka vize vratila se u matičnu zemlju, a potom je preko Mađarske stigla u Srbiju.
U Beogradu je dobila šestomjesečnu boravišnu vizu, radeći u noćnim klubovima i na privatnim zabavama u Beogradu i Novom Sadu. Prema tadašnjim podacima, cijene usluga koje su se povezivale s njenim radom u Srbiji kretale su se između 300 i 500 KM.
Nakon Srbije, njen put je vodio u Bosnu i Hercegovinu, gdje se tokom 2003. i 2004. godine kretala kroz više gradova – od Sarajeva i Tuzle, preko Zenice i Lašvanske doline, do Hercegovine. U junu 2004. godine policija ju je zatekla tokom racije u ugostiteljskom objektu u Kaoniku. Tada je izjavila da nije žrtva trgovine ljudima, nakon čega joj je izrečena mjera protjerivanja sa područja Zeničko-dobojskog kantona.
Boravak u Mostaru i otkrivanje lanca iskorištavanja
U julu 2004. godine, uoči svečanog otvaranja obnovljenog Starog mosta, Olena se pojavila u Mostaru. Tokom boravka u Hercegovini bila je pod nadzorom osoba koje su organizovale njeno kretanje i pružanje usluga. Istraga je otkrila da sujoj oduzeti lični dokumenti, a osim Mostara, spominjale su se lokacije u Posušju i Trebinju.
Najpotresniji dijelovi arhivskih svjedočanstava ukazuju na to da je u posljednjim sedmicama života, dok joj se zdravstveno stanje drastično pogoršavalo, njeno tijelo i dalje bilo predmet brutalnog iskorištavanja za minimalne novčane iznose.
Nakon njene smrti u Mostaru, pokrenuta je opsežna istraga, a u decembru 2004. godine u pritvoru su se našli osumnjičeni povezani s organizovanjem prostitucije – Milan Galić iz Osoja kod Posušja, te Edin Kreso i Dženan Golić iz Mostara. MUP Hercegovačko-neretvanskog kantona sarađivao je sa nadležnim institucijama na utvrđivanju odgovornosti, dok su posmrtni ostaci nesrećne djevojke prevezeni u Ukrajinu, gdje je i sahranjena.
Pitanja bez čvrstih medicinskih dokaza: Mit o hiljadama zaraženih
U medijskim izvještajima iz tog perioda, tačnije u tekstu Slobodne Bosne koji je potpisala novinarka Mirha Dedić, iznesene su tvrdnje da je Olena Popik navodno HIV-om zarazila više od 5.000 ljudi.
Ipak, medicinski i stručni krugovi ističu da dostupni arhivski materijali i tadašnji izvještaji nisu sadržavali epidemiološke dokaze niti potvrdu za takve cifre. Naglašava se važnost razlikovanja HIV infekcije od uznapredovalog stadijuma AIDS-a, kao i činjenica da se prostim zbrajanjem broja kontakata ne može utvrditi tačan broj zaraženih lica. Prema tadašnjoj dokumentaciji, Popik je bolovala od više teških oboljenja, ali su navodi o hiljadama zaraženih ostali u domenu medijskih spekulacija iz tog vremena.
Slučaj Olena Popik ostao je zabilježen kao jedno od najmračnijih svjedočanstava koja su početkom 2000-ih godina ogolila probleme organizovanog kriminala, trgovine ljudima i položaja žrtava u bosanskohercegovačkom društvu.
Komentari (0)