Upravo čuvenu pjesmu „Je l' ti žao što se rastajemo“ napisao je Enver u tuzlanskoj tamnici, svjestan svog skorog kraja, i posvetio je svojoj ljubavi Fridi. Cedulju sa stihovima uspio je doturiti mladoj Jevrejki, a ona ju je proslijedila dalje prije vlastitog tragičnog kraja u logoru 1942. godine. Ti stihovi postali su simbol njihove vječne ljubavi i prenose se sa generacije na generaciju.

Ovu numeru na posebno emotivan način otpjevao je Halid Bešlić, snimivši spot koji budi najdublje emocije, a na osnovu ove istorijske građe nastao je i poznati roman „Slana zemlja“ autora Jasmina Imamovića.

Voljeli se u surovo vrijeme

Enver Šiljak rođen je 15. avgusta 1919. godine u Bosanskoj Gradišci u siromašnoj porodici. Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu, a gimnaziju je pohađao u Banjaluci, odakle je zbog učešća u akcijama revolucionarne omladine isključen, pa je školovanje nastavio u Osijeku. Njegov radnički i društveni angažman nastavljen je i u Tuzli, gdje se zaposlio u rudniku „Kreka“, postavši sekretar Okružnog komiteta SKOJ-a i član Komunističke partije Jugoslavije.

Nakon okupacije 1941. godine, Enver je radio na pripremanju oružanog ustanka. Zajedno sa svojom djevojkom Fridom Laufer, aktivistkinjom KPJ, bio je zadužen da organizuje prelazak husinskih rudara u partizane. Međutim, 18. jula 1941. godine, usljed izdaje ustaškog simpatizera u Drežniku kod Moluha, ustaške snage su ih opkolile i uhapsile.

Držanje pred prekim sudom i odlazak u smrt

Prilikom sprovođenja kroz Tuzlu u otvorenom automobilu, Enver se digao na noge, otimajući se ustašama i kličući slobodi. Preki sud ga je 5. septembra 1941. godine osudio na smrt. Predlog suda da traži pomilovanje odbio je riječima: 

"Ja znam kakav je ovo sud. Zato ga i ne priznajem. Priznajem samo sud KPJ i jedino njoj sam spreman da odgovaram za svoja djela. Ovaj sud ne smatram legalnim, jer služi okupatoru i domaćim izdajnicima.“ 

Dok su ga vezanog vodili na strijeljanje, Enver je prolazeći hodnicima i silazeći niz stepenice zatvora pjevao Fridi pjesmu „Je l' ti žao što se rastajemo“.

Pred samo strijeljanje skinuo je svoju bluzu i dao je kočijašu koji je čekao da odveze njegovo tijelo. Kada je streljan, ostao je ranjen na nogama i uzviknuo:ž

„Što vam drhte ruke, fašistički psi, pucajte! Možete ubiti Envera Šiljka, ali Komunističku partiju — nikada!“

Takvo njegovo držanje snažno je odjeknulo u tuzlanskom kraju, nadahnjuvši desetine mladih da se pridruže borbi protiv okupatora. Enver Šiljak je ukazom Predsjedništva FNRJ 1953. godine proglašen za narodnog heroja.

Fridina tragična sudbina i rođenje sina u logoru

Fridu Laufer ustaše su krajem avgusta 1941. godine prebacile u logor u Gospiću, a potom u Loborgrad i na kraju u Jasenovac, odnosno Aušvic.

Hikmet Hadžialagić, profesor u penziji iz Gradiške i rođak Envera Šiljka, te Sarajka Frida Laufer (koja je ime dobila po svojoj tetki), potvrdili su da je Frida u logoru Jasenovac 1942. godine rodila Enverovog sina.

U svojoj posljednjoj sačuvanoj dopisnici iz Jasenovca, datiranoj na 9. maj 1942. godine, Frida je pitala sestru da li zna išta o Enveru, ne znajući sa sigurnošću da je on već ranije streljan. Ubrzo nakon toga, i njoj i njenom tek rođenom djetetu gubi se svaki trag u logorskim strahotama.

U znak sjećanja na ovu veliku i tragičnu ljubav, pešački most u Tuzli svečano otvoren 2. oktobra 2010. godine nosi naziv „Most narodnog heroja Envera Šiljka i Fride Laufer“, među građanima poznatiji i kao „Most ljubavi“.