On i baka Mara imaju svoj dnevni ritual: okolo su kuće komšija, pa ona sa Darkom ode na kafu, dok se dječak vozi na svom novom, crvenom triciklu koji su mu mama i tata kupili za rođendan. Kada ona popije kafu, vrate se kući.
Međutim, tog zimskog dana, 21. decembra 1982. godine, vrijeme je bilo izuzetno loše. Vladala je teška južina, bilo je sparno i kiša je mogla pasti svakog časa.
Nestao ispred kuće za manje od pet minuta
Darko je bio ispred kuće, igrajući se na triciklu. Ograde oko dvorišta nije bilo. U jednom trenutku baka je ušla u kuću kako bi ulila vodu u kace za kiseli kupus. Cijeli proces trajao je svega četiri do pet minuta. Kada je izašla napolje — Darka više nije bilo.
Panika je zavladala u sekundi. Baka je obišla oko kuće, pa protrčala kroz ulicu od komšije do komšije. Niko ništa nije vidio. Ubrzo je počela pljusak, a ostala djeca iz ulice su se razbježala. Bakina Luka bila je dugačka ulica sa vrlo malo saobraćaja, što je cijeli događaj učinilo još čudnijim.
Ubrzo su na stijenama prema rijeci Neretvi, tačno 238 metara od kuće, pronašli Darkov crveni tricikl. Ali dječaku nije bilo ni traga. Na sebi je imao smeđe pantalone na tregere i crveni džemper. Dječak nije imao jaknu jer je napolju bilo neobično toplo za to doba godine.
Pretražili su kajacima cijelu Neretvu sve do Metkovića, ali bez rezultata. Porodica ni tada nije vjerovala da je dječak pao u rijeku, jer je obala odvojena dugim slojem masivnog kamenja koje dvogodišnje dijete nije moglo samo preći.
Katastrofalni propusti policije i izgubljeni dosije
Tog dnevnika psi tragači i većina policajaca bili su preraspoređeni zbog priprema za proslavu Dana JNA. Prošlo je 24 sata prije nego što se milicija uopšte pojavila na vratima porodice Stančević, a trebalo im je još nekoliko dana da slučaj shvate ozbiljno.
"Danas je to nezamislivo. Na primjer, crveni tricikl uopšte nije izuzet kao dokaz, nego je vraćen porodici i ja sam se na njemu vozila kao djevojčica. Bila je tadašnjoj miliciji najnormalnija stvar da mojoj majci, koja dolazi u stanicu da pita ima li išta novo, inspektor kaže: 'Ja sam mislio da si ti došla da priznaš šta si uradila...' Ili da mom djedu kažu: 'Stari, ćuti! Što ga nisi čuvao...' A prije desetak godina, kada sam išla da tražim Darkov dosije, shvatila sam da ga u mostarskoj policiji uopšte nemaju. Izgubili su ga! Morali smo ponovo da prijavimo nestanak i pokrenemo slučaj iz početka", priča Darjana Jakupović, rođena Stančević, Darkova sestra koja je rođena dvije godine nakon njegovog nestanka.
Trag misteriozne „Lade“ i sumnjivo vozilo
Posebno sumnjiv detalj iz jutra nestanka jeste automobil koji su komšije primijetile na dnu ulice.
"U dnu ulice to jutro bila je parkirana nekakva 'Lada' boje slonove kosti. Izgledala je kao da joj je pukla guma. To je sve znala policija i rekli su roditeljima da su provjerili te ljude. Međutim, nikada nisu. To nam je rekao inspektor kom je naknadno dodijeljen slučaj. Rekao nam je: 'To su vam rekli samo da vas umire'. I njemu je cijeli proces istrage bio u najmanju ruku čudan", objašnjava Darjana.
Porodica je tokom decenija potrošila ogromne sume novca na privatne detektive i pretrage, suočavajući se sa raznim prevarantima koji su tražili novac za lažne informacije.
Trag koji vodi do Udina i odbijeni DNK test
Porodica je u potrazi stizala i do vizionara i privatnih istražitelja u Hrvatskoj i Italiji. Jedan detalj ih je posebno šokirao. Nakon informacije da u Udinama živi čovjek koji nevjerovatno liči na Darkovog oca, Darjana i njena majka otputovale su u Italiju.
"Kada je taj čovjek izašao iz zgrade, majka i ja ostale smo u šoku. Figura, način hoda — isti kao moj otac. Sjeli smo sa njim, rekli mu svoje sumnje i molili ga za DNK test. Ali nije htio", prisjeća se Darjana.
Preko privatnog detektiva saznali su da se ta porodica (porijeklom iz Albanije) doselila u Udine početkom osamdesetih, u vrijeme kada je Darko nestao, i to nakon što su izgubili svoje dijete Darkovih godina. Čovjek iz Udina je ubrzo prekinuo svaki kontakt, a italijanski zakoni onemogućavaju prisilno podvrgavanje DNK testiranju nakon 27. godine života.
Nevjerovatan detalj jeste i to da taj čovjek u Udinama živi na lokaciji koja u potpunosti odgovara opisu koji je porodici godinama ranije dao jedan hrvatski vidovnjak — pored raskrsnice, odmah desno od crkve, u prvoj kući iza.
I pored svih prepreka, izgubljenih dokumentacija i decenija neizvjesnosti, porodica Stančević ne gubi nadu da će istina o sudbini dječaka koji je 21. decembra 1982. godine nestao u Mostaru konačno izaći na vidjelo.
Komentari (0)