Kada politika kroji sport: Od Mladića do Tompsona, granica odavno ne postoji

Nije nedostajalo reakcija, kako na tribinama, tako i van njih. Dok ga jedni veličaju, drugi su koristili  uvrede i poruke koje su takođe teško spojive sa sportskim događajima.

Tako je tokom košarkaške utakmice kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo između BiH i Italije, odigrane u tuzlanskoj dvorani Mejdan, osvanuo transparent: „Od nas kafa i slatko, preminuo je Mladić Sratko“.

Bosanskohercegovački košarkaši su na kraju napravili veliku stvar i prvi put u istoriji savladali Italiju, a potom krenuli prema Vilniusu, gdje ih je čekala presudna utakmica za plasman protiv Litvanije. Ipak, ni na aerodromu nije moglo proći bez novih kontroverzi. Uslijedila je reakcija iz Laktaša. Prema navodima medija, lider SNSD-a Milorad Dodik lično je reagovao i povukao iz reprezentacije Aleksandra Lazića i pomoćnog trenera Zorana Petkovića, inače članove Igokee.

Lazić već godinama važi za profesionalca i jednu od najpožrtvovanijih uzdanica reprezentacije, što njegovi saigrači znaju bolje nego bilo ko drugi. Nedugo nakon što je krenuo prema Laktašima, Nurkić i ostatak ekipe objavili su fotografiju sa njegovim dresom, kao znak podrške.

„Puna podrška za momka koji je na svakoj utakmici ginuo za našu reprezentaciju, i opet će sigurno“, napisao je igrač Dubaija Džanan Musa.

Upravo je ovo jedan od najboljih pokazatelja koliko politika može da se umiješa u sport. Ako su navodi o Dodikovoj intervenciji tačni, ostaje pitanje zbog čega nije uputio poziv povlačenja i predsjedniku Nogometnog/Fudbalskog saveza BiH, svom sestriću Vici Zeljkoviću.

Očigledno je emotivniji kada je riječ o njegovom omiljenom sportu – košarci.

„Šut karta“ za klinca

Akademija FK Sarajevo donijela je odluku o prekidu saradnje sa mladim čuvarom mreže Veljkom Vučetićem, čiji je otac navodno veličao Ratka Mladića putem društvenih mreža. Na svom profilu podijelio je fotografiju uz poruku: „Hvala za sve Generale“.

Kada vam sin gradi karijeru u jednoj od najozbiljnijih fudbalskih akademija u BiH, možda bi bilo mudrije da lične stavove o ovakvim temama zadržite za sebe. Međutim, upravo tu nastaje još veći problem – da li dijete treba da ispašta zbog stavova svog roditelja, kakvi god oni bili?

Ovo nije izolovan slučaj. Sličan primjer viđen je i u Goraždu, gdje se klub takođe riješio dvije fudbalerke koje su na društvenim mrežama zahvaljivale Mladiću. I tu dolazimo do jedne od najosjetljivijih dilema u cijeloj priči: gdje prestaje odgovornost pojedinca, a počinje kažnjavanje zbog stavova nekoga iz njegove porodice?

Prekidi utakmica u WWin ligi BiH

U međuvremenu, NS/FS BiH u praksi primjenjuje takozvano pravilo „tri koraka“ u slučajevima rasističkog, diskriminatornog i drugog nedozvoljenog skandiranja na stadionima. To je vrlo jasno demonstrirano u Banjaluci, na otvaranju WWin lige BiH, na utakmici između Borca i Veleža.

Glavni sudija Admir Musić je u 59. minuti, postupajući prema protokolu, upozorio domaće navijače da će, ukoliko se takvo navijanje nastavi, utakmica biti prekinuta. Skandiranje je, međutim, nastavljeno, pa su igrači poslani u svlačionice Gradskog stadiona.

Sport je tako još jednom postao pozornica za poruke koje sa sportom nemaju gotovo nikakve veze.

Politički analitičar: Sport u BiH je pod direktnim uticajem politike

„Kada govorimo o uplivu politike u sport, jasno je da je sport u Bosni i Hercegovini pod njenim direktnim uticajem. To se može vidjeti i kroz fudbalske i košarkaške klubove, jer teško da bi klubovi koji ostvaruju zapažene rezultate do njih mogli doći bez određene vrste pomoći i podrške politike. Drugi nivo je uticaj društva i društvenih odnosa na sport. Ono što se dešava u društvu i među ljudima neminovno se prenosi i na sportske tribine. Upravo to gledamo i sada. Sport nije izolovana oblast koja postoji odvojeno od društva, već se stavovi, emocije i podjele koje postoje među ljudima vrlo često prenose i na utakmice“, izjavio je za Aloonline politikolog Velizar Antić.

Otkaz zbog koncerta

Ništa drugačije nije ni van granica BiH. Prošlogodišnji koncert Marka Perkovića Tompsona na zagrebačkom Hipodromu takođe je izazvao brojne kontroverze širom regiona. Rukometni klub Vojvodina zahvalio se na saradnji hrvatskom golmanu Filipu Iviću nakon njegovog prisustva na pomenutom koncertu.

„Povodom pojavljivanja Filipa Ivića na ustaškom skupu Marka Perkovića Tompsona!

Rukometni klub Vojvodina, kao simbol Novog Sada, Vojvodine i šampionske Srbije, temelji svoje postojanje ne samo na sportskim uspjesima, već i na poštovanju prema istoriji, žrtvama i vrijednostima koje nas čine ponosnim narodom. Sa zaprepaštenjem smo primili vijest da je golman Filip Ivić prisustvovao ustaškom skupu Marka Perkovića Tompsona.

Za nas, kao klub koji nosi grb srpskog naroda, to nije i ne može biti prihvatljivo.

Naš klub ne dijeli ljude po naciji ili vjeri, ali jasno i glasno dijelimo dobro od zla, ljudskost od neljudskosti, poštovanje od uvrede. I to ćemo činiti dokle god postoji RK Vojvodina. Naš odgovor nije osveta, već dostojanstvo“, stajalo je u saopštenju koje je potpisao predsjednik kluba.

Pomenuti Ivić se našao u situaciji da njegove odluke van terena direktno utiču na njegov status unutar sportskog kolektiva.

Trampovo poništavanje crvenog kartona i "kolektivna odgovrnost" Rusa

Da političke odluke mogu direktno da se preliju na sportski teren, pokazalo se i u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje je Donald Tramp svojim djelovanjem otvorio pitanje granice između politike i sporta. Kada političari počnu da određuju šta je prihvatljivo na sportskim terenima, kada klubovi i savezi donose odluke pod pritiskom, sport prestaje da bude samo sport.

Sa druge strane, Rusi ispaštaju kolektivno kao nacija zbog političkog rukovodstva. Već pune četiri godine ruskih klubova i sportista nema na međunarodnim takmičenjima ili se tamo pojavljuju kao "neutralni sportisti" bez sastave, što je slučaj u tenisu. Iste te organizacije koje izoluju Ruse, ravnodušno gledaju dešavanja u Gazi i puštaju Izrael i njihove klubove da se nesmetano takmiče.

Upravo zato sve navedene situacije imaju jednu zajedničku tačku: tribine, svlačionice, reprezentacije, klubovi i sportski savezi sve češće postaju produžena ruka društvenih i političkih sukoba.

A kada politika jednom uđe na teren, tada ljepota sporta najmanje dolazi do izražaja.